Mladost se sama održava ukoliko joj sam čovjek ne postavlja nikakve prepreke na put! Čovjek je uspio u skoro svemu što je sebi postavio kao cilj, samo jedno nije uspio da riješi: problem starenja koji ga tišti. Taj jedan jedini očajnički teret i jedini strah ljudskog roda. Zašto teret? Zato što su starost i njezine posljedice tako neugodne! Jedno, na žalost, nismo uspjeli naučiti ni u školi: sveopći zakon uzroka i posljedice. Taj jedan jedini zakon čini da ljudi stare, jer što čovjek sije, to mora na kraju i da požanje. Na žalost, mnogi ne znaju šta će požnjeti, jer ne znaju ni šta siju.
S druge strane, upravo taj zakon, kada se pravilno primijeni, može nas i podmladiti. Stariji ljudi slabije vide, slabije čuju, čulo mirisa popušta, sve je nekako maglovitije oko nas, čak se čini da je i naša društvena vrijednost u opadanju. Kao da nas ljudi više ne uzimaju tako ozbiljno kao nekada. Osim toga, nekako kao da nas sve boli. Svakako da to nisu nikakvi privlačni izgledi. Nismo tako ni planirali da bude. Biti star i lomljiv nije nikakva šala prirode, ne – to je kršenje prirodnih zdravstvenih zakona!
Nesvjesno i nenamjerno kršenje! Sve što živi u skladu s prirodom ne doživljava probleme starenja i propadanja u takvoj mjeri i na takav način! Sva stvorenja u slobodnoj divljoj prirodi žive sve do kraja svog života kao sposobna i zdrava bića – u stvari, niko nije u stanju da prepozna starost mnogih divljih životinja, jednostavno zato što se ona i ne primjećuje. Ponekad si pomažemo time da im brojimo zube ili nešto slično.
Ili, jeste li već vidjeli žirafu koja hoda sa štapom ili ćelavog lava koji nosi naočale? Jeste li vidjeli gorilu koja pati od hemoroida i medvjeda koji ima astmu? Ne, bolesne životinje se mogu vidjeti samo u zoološkom vrtu ili tamo gdje zajedno sa čovjekom dijele istu životnu sredinu. Kada životinje dosegnu svoju najdublju starost, tada se sve događa vrlo brzo i one odlaze. Samo jedno ne čine: ne propadaju polako kao čovjek. Kod njih to ide brzo, jer žive u skladu s redom stvaranja, koji se veoma razlikuje od sistema po kojem žive takozvani civilizovani ljudi.
Čovjek je dodir sa zdravljem i poznavanje zdravlja žrtvovao svom intelektu, umjesto da živi u savršenom skladu s njegovim zakonima. Život je postao polagano samoubistvo. Kako je to moguće i otkada se to događa? Objašnjenje – šta je starenje? Šta se tu stvarno događa? Šta se stvarno s nama dogodilo? Mi smo se jednostavno samo civilizirali – i ta civilizacija nam je postala pravo prokletstvo. Ona je učinila da smo isključili sve svoje prirodne instinkte. Instinkt je u stvari isto što i zdrava intuicija – prepoznavanje svega što je prirodno i u skladu s prirodom.
Civilizacija je, sa svoje strane, vještačka i strana prirodi, skoro uvijek suprotna prirodi. Prirodne potrebe su zamijenjene vještačkim potrebama, koje kao posljedicu imaju trajno samouništenje. To je jedna vrsta kolektivnog samoubistva. U međuvremenu, ljudi su otkrili da je sve to jedna vrsta bolesti. Tu bolest stručnjaci pravilno nazivaju „civilatoza“.
Civilatoza je zaista opis jedne savremene bolesti – bolesti koju su ljudi sami nesvjesno i nenamjerno izazvali, bolesti koja sprečava ljude da dostignu svoj cilj: da žive kao zdrava i mladolika bića. Civilatoza je jedan opći pojam za oko 250 različitih smrtonosnih bolesti od kojih ljudi umiru. Međutim, može se navesti oko četrdeset hiljada različitih bolesti od kojih ljudi mogu oboljeti, ali od kojih ne umiru. Divlje životinje i „divlji“ ljudi poznaju samo pet bolesti. Međutim, o tome ćemo više govoriti kasnije.
