Električna energija je sekundarni oblik energije koji nastaje pretvaranjem primarnih izvora kao što su voda, vjetar, fosilna goriva ili nuklearna energija. To znači da ne dolazi direktno iz prirode u korisnom obliku, već se mora proizvesti u elektranama. Električna energija je danas neophodna za svakodnevni život, proizvodnju, saobraćaj i komunikacije.
U osnovi, električna energija omogućava prenos i korištenje energije na efikasan i praktičan način – kako u domaćinstvima, tako i u industriji. U posljednjih 50 godina, svijet bilježi ogroman rast proizvodnje i potrošnje. Samo od 1955. do 2000. godine, globalna potrošnja električne energije povećala se čak devet puta.
Iako prosječna svjetska potrošnja iznosi oko 2200 kWh po stanovniku, razlike među zemljama su velike. Na primjer, Norveška troši oko 26.000 kWh po stanovniku godišnje, dok je potrošnja u Hrvatskoj oko 2600 kWh, a u nekim afričkim zemljama poput Čada, tek 14 kWh. Najveći proizvođači električne energije su Sjedinjene Američke Države, Kina, Japan, Rusija i Brazil, dok su istovremeno i među najvećim potrošačima.
Kako se proizvodi električna energija?
Proizvodnja električne energije zavisi od dostupnih resursa u zemlji. Primarni izvori koji se koriste u proizvodnji mogu biti obnovljivi i neobnovljivi. Nafta i prirodni plin se još uvijek koriste u mnogim državama, dok druge ulažu u čistu energiju.
Prema podacima iz 2000. godine:
Nafta je dominantan izvor u zemljama Bliskog Istoka, Italiji i Japanu.
Plin se značajno koristi u Nizozemskoj (65%) i Irskoj (45%).
Ugalj prednjači u državama poput Južnoafričke Republike (90%), Danske, Kine i SAD-a.
Nuklearna energija ima veliki udio u Litvi (78%), Francuskoj (77%) i Švedskoj.
Hidroenergija je dominantna u Gani (99%), Brazilu (92%), Kanadi (62%) i širom Južne Amerike, gdje čak 80% električne energije dolazi iz hidroelektrana.
Razvoj obnovljivih izvora energije, poput solarnih i vjetroelektrana, sve više dobija na značaju zbog zaštite okoliša i održivog razvoja.
Prijenos i distribucija električne energije
Nakon što se električna energija proizvede, ona se mora prenijeti do krajnjih korisnika. To se obavlja putem električne mreže koja se sastoji od vodova, dalekovoda i trafostanica. Ove mreže mogu biti nadzemne ili podzemne, u zavisnosti od geografskih, tehničkih i ekonomskih faktora.
Tokom prijenosa dolazi do određenih gubitaka energije zbog otpora u vodičima, ali se ti gubici mogu smanjiti korištenjem viših napona.
Vrste električnih mreža prema naponu:
Niskonaponske mreže – do 1 kV
Srednjenaponske mreže – do 35 kV
Visokonaponske mreže – do 150 kV
Mreže najvišeg napona – iznad 150 kV
U domaćinstvima se najčešće koristi distributivna mreža od 220 V, iako u nekim zemljama postoji i 110 V ili 380 V.
Električna energija je ključna za savremeni svijet. Njena proizvodnja, distribucija i potrošnja odražavaju tehnološki i društveni razvoj jedne zemlje. Uz sve veći naglasak na obnovljive izvore i efikasne tehnologije, svijet se kreće ka održivijem energetskom sistemu.
