Ultrazvuk može imati različite fiziološke efekte na ljudski organizam, u zavisnosti od intenziteta, frekvencije i dužine izloženosti. Kod izloženosti ultrazvuku većem od 140 dB dolazi do zagrijavanja tijela, što se osjeća kao unutrašnja toplota. Dugotrajna i ponovljena ekspozicija ultrazvuku niskih frekvencija, ali visokog intenziteta, može izazvati angio-distonični sindrom i polineuritis ruku, koji podrazumijeva oštećenja perifernih nerava i krvnih sudova prstiju i podlaktica.
Kratkotrajna izloženost slabijem ultrazvuku izaziva osjećaj trnjenja, peckanja ili svraba, dok se nakon prestanka izloženosti često javljaju osjećaj hladnoće i utrnulost prstiju. Kod osoba koje su dugotrajno izložene ultrazvuku nižih frekvencija (iznad 100 dB) i buci visokog intenziteta, može se razviti tzv. ultrazvučna bolest. Ova bolest se manifestuje neprijatnim osjećajem, pritiskom, zujanjem i bolom u ušima, glavoboljom i bolovima u sljepoočnicama, poremećajem sna, mučninom, povraćanjem, vrtoglavicom, nesigurnošću pri hodanju, umorom i privremenim oštećenjem sluha. Ove promjene se pripisuju uticaju ultrazvuka na nervni sistem, kardiovaskularni sistem, slušni aparat i ravnotežni sistem. Iako neki autori osporavaju postojanje ultrazvučne bolesti kao posebne dijagnoze, simptomi i posljedice su i dalje jasno prepoznatljivi kod ljudi izloženih takvim uslovima rada.
Zaštita od ultrazvuka podrazumijeva tehničke, lične, medicinske i zakonodavne mjere. Tehničke mjere uključuju primjenu automatske ili daljinske kontrole uređaja kako bi se izbjegao direktni kontakt sa izvorom ultrazvuka, posebno kada se prenosi kroz tečnost. U takvim slučajevima zabranjeno je uranjanje ruku u tečnost, a površine koje prenose ultrazvuk trebaju biti obložene materijalima koji apsorbuju talase. Preporučuje se izbor uređaja sa najnižim mogućim intenzitetom ultrazvuka, izolacija uređaja u posebne prostorije, te korištenje metalnih ekrana obloženih gumom.
Lična zaštitna sredstva obuhvataju gumene rukavice sa pamučnom postavom, koje se koriste kada postoji direktan kontakt sa izvorom ultrazvuka, te zaštitne kacige i antifone koji se koriste kada se ultrazvuk prenosi vazduhom. Preventivni zdravstveni pregledi, kako prethodni tako i periodični, moraju se obavljati po istim principima kao kod izloženosti buci. Profesionalna selekcija je od izuzetne važnosti – osobe sa oštećenjem sluha, nervnim ili kardiovaskularnim oboljenjima ne smiju raditi u uslovima izloženosti ultrazvuku. Zakonske regulative definišu granične vrijednosti zvučnog pritiska od 75 do 110 dB za osmočasovno radno vrijeme, a one mogu biti i veće ako su radnici zaštićeni odgovarajućim ličnim sredstvima.
Infrazvuk predstavlja mehaničke talase čija je frekvencija ispod donje granice čujnosti ljudskog uha, odnosno ispod 16–20 Hz. Zbog svoje duge talasne dužine, infrazvučni talasi mogu se širiti na ogromnim rastojanjima kroz vazduh, vodu i zemlju. Pojavljuju se prirodno – prilikom udara morskih talasa, lavina, zemljotresa – ali i vještački u industriji, kod rada snažnih mašina sa malim brojem obrtaja, ventilatora, kompresora, agregata i transportnih sredstava.
Infrazvuk prodire u tijelo direktno iz vazduha ili kontaktom sa čvrstim ili tečnim materijama. Iako još nije do kraja istraženo, smatra se da infrazvuk utiče na sluh, mehanoreceptore u koži i periferni nervni sistem, koji dalje prenose impulse ka centralnom nervnom i autonomnom sistemu. Najopasnije područje infrazvuka je oko 8 Hz, jer se poklapa s alfa ritmom mozga, što može imati ozbiljne neurološke posljedice.
Simptomi uzrokovani infrazvukom uključuju osjećaj punoće i bol u ušima, naročito kod frekvencija između 5 i 10 Hz, kao i prolazne promjene u pragu sluha. Ostali simptomi su zamor, pospanost, malaksalost, glavobolja, kašalj, mučnina, bolovi u želucu, gubitak apetita, problemi s ravnotežom, pritisak u grudima i stomaku, problemi s koncentracijom, osjećaj suhoće i grebanja u grlu, kao i emocionalna nestabilnost koja može varirati od razdražljivosti do apatije.
Zaštita od infrazvuka također zahtijeva integrisani pristup. Tehničke mjere uključuju izbor opreme koja ne stvara infrazvuk, izolaciju uređaja u posebne prostorije i primjenu materijala koji apsorbuju infrazvučne talase. Lična zaštitna sredstva su ista kao za zaštitu od buke – antifoni, zaštitne kacige i specijalna odjeća. Za frekvencije oko 8 Hz, zaštita mozga, grudnog koša i trbušnih organa je posebno važna. Prilikom planiranja mjera zaštite, neophodno je izvršiti precizna mjerenja infrazvučnog pritiska i njegove frekvencije.
Zakonske mjere predviđaju da dozvoljeni nivo zvučnog pritiska infrazvuka u oktavnim pojasevima sa centralnim frekvencijama 2, 4, 8 i 16 Hz iznosi do 105 dB, dok je ukupni nivo ograničen na 110 dB. Ove granične vrijednosti su važne za osiguranje sigurnog radnog okruženja i očuvanje zdravlja radnika izloženih infrazvučnom zračenju. Integracija ovih mjera u svakodnevnu praksu doprinosi smanjenju profesionalnih oboljenja povezanih s izlaganjem ultrazvuku i infrazvuku.
