Gentehnika, hormoni rasta (HGH), melatonin i antioksidanti koji nisu prirodnog porijekla ne predstavljaju stvarne izvore mladosti. Oni mogu samo nešto osvježiti fasadu, ali zaista nas ne mogu iznutra podmladiti na ćelijskom nivou. Prema tome, ne možemo se osloniti na tehniku i nauku. One ne mogu da spriječe prolaznost mladosti. Jedini raspoloživi put je da se osvijestimo i da svoje tijelo očistimo i održimo čistim. Zajedno s produženim životnim vijekom čovjeka dolazi i do civilizacijski uslovljenih sve većih oštećenja i strukturalnih promjena najvažnijih biomolekula:
• peroksidacija masnoća
• oksidacija aminokiselina
• umrežavanje proteina (krstasto povezivanje)
• stvaranje šećerno-proteinskih spojeva (saharizacija)
• umanjivanje aktivnosti enzima
• umanjivanje ćelijskog kapaciteta za uklanjanje otrova
• nagomilavanje ćelijskog mulja
• povećavanje oštećenja DNA
• smanjena aktivnost reparaturnog DNA enzima telomeraze
• smetnje u sintezi proteina
• povećano stvaranje auto-antitela.
DNA u ćelijama trpi svakoga dana oko 55 hiljada pojedinačnih kidanja lanca, koji se moraju ponovo popravljati. Telomeraza veoma uspješno štiti našu DNA. Metodom koja se objašnjava u ovoj knjizi sada je moguće ponovo veoma uspješno zaustaviti propadanje ćelija. Šta sada možemo učiniti da svakoga dana sve više i više stranih materija ne ugrožavaju naše zdravlje? Kako bi se moglo spriječiti zagađivanje ćelija našeg organizma? Dokle god se budemo hranili i dokle god budemo disali onako kako to sada činimo, ići će i dalje onako kako sada ide!
Ili, da se tačnije izrazimo: sve dok čovjek i dalje bude u tolikoj mjeri uzimao neprirodnu hranu i dokle god bude nepravilno udisao zagađeni vazduh, sve će i dalje ići kao što sada ide! Šljake nastaju tako što čovjek uzima u sebe i ono što bi bolje bilo da uopšte ne uzima. Pojedine „životne namirnice“ su toliko dobitno orijentisane, toliko usklađene s običajima potrošačkog društva da više ni same bakterije ne žele da imaju posla s njima. A to sigurno nešto znači.
Prije nekog vremena sam pročitao nešto veoma čudno i neobično o problemima s kojima se suočavaju pogrebnici. Naime, poslije pogreba se nekada moralo čekati dvadesetak godina da bi se u isti grob mogao još neko sahraniti. Godinama s tim nije bilo nikakvih problema. Danas više nije tako jednostavno, jer oni koji su nekada bili sahranjeni ne vraćaju se više tako brzo u prah iz kojeg su izašli. Treba da prođu mnoge i mnoge godine dok se prah zaista vrati prahu i zemlja zemlji.
Razlog se krije u činjenici da ni same bakterije ne pokazuju više nikakvog interesovanja prema tijelima koja su u tolikoj mjeri zagađena otrovima, hemijom i medikamentima. Tjelo je svakodnevnim uzimanjem otrova postalo iznenađujuće dugotrajno održivo, skoro mumificirano. Zdravstvena svijest prosječnog potrošača, otrovna šljaka, u prvom redu nastala kao posljedica uzimanja medikamenata i otrova u namirnicama, kao da poništavaju rad tih mikroskopskih djelatnika i to čak i u zemljama za koje smatramo da spadaju u zdravije.
Mislim da nas to mora pokrenuti na razmišljanje. Osim toga, većina ljudi jede suviše mnogo i suviše gurmanski, što ponovo nameće problem povećane proizvodnje loših proizvoda razmjene materija. Ljudi znaju na temelju eksperimenata s pacovima, koji su morali da poste ili da manje jedu, da su oni zbog smanjene proizvodnje proizvoda razmjene materija i otrova koji su s njom povezani živjeli skoro dvostruko duže od prosjeka ili od onih koji su se obilato hranili.
Čovjek je stvarno putem reklama ili potrošačke groznice koju podgrejavaju mediji postao duboko osviješten da mu je potrebno mnogo da bi mogao mnogo da stekne, ali nije tako u stvarnosti! Sasvim suprotno tome. Onome koji se pravilno hrani potrebno je manje i ima mnogo, mnogo, mnogo manje problema s tim. Da bismo to još jednom pregledno objasnili: bez šljake i konzumnih otrova nema ni neprirodnog starenja. I sasvim usputno, mi smo zaista za nešto mnogo više stvoreni nego što je kratkotrajna potrošnja! Sada je važno za nas da prepoznamo kako da uspješno spriječimo zub vremena da nam ne izgricka dužinu našeg života.
