Nakon deset godina braka i života u velikom gradu, tridesetčetverogodišnja Marija Lazić odlučila je okrenuti novu stranicu u svom životu. Razvod koji je prošla bio je težak, iscrpljujući i emotivno zahtjevan. Umorna od gradske vreve, buke i života punog obaveza koji joj više nije donosio nikakvu radost, spakovala je nekoliko kofera i vratila se u svoje rodno selo Brezovik, smješteno u podnožju brdovitih livada i šuma.
Povratak korijenima
Brezovik je selo sa svega pedesetak kuća, mirno mjesto gdje se ljudi poznaju po imenu, gdje se dani mjere prema sunčevim izlascima, a ne rasporedima sastanaka. Tamo ju je dočekala njena majka Anđa, žena jednostavnog srca i velikog iskustva, koja je Mariju naučila vrijednostima rada, skromnosti i upornosti.
Prvih nekoliko sedmica Marija je koristila da se odmori, da se sabere i da nauči ponovno disati punim plućima. Svako jutro budila se uz miris svježe skuhane kahve i zvuk pijetlova, a večeri provodila gledajući zalaske sunca koji su obojali nebo u nijanse narandžaste i ljubičaste. Nakon dugo vremena, osjećala je mir.
Rad koji liječi dušu
Jednog jutra, dok je šetala starim imanjem svoje porodice, ugledala je napušteni vrt koji je nekada bio ponos njene majke. Obrastao travom i korovom, izgledao je kao simbol svega što je zapostavila u trci za životom u gradu. Tada je odlučila da je vrijeme za novi početak — ne samo emotivni, već i životni.
Počela je lagano: krčenje starih grmova, čišćenje zemlje, priprema za sadnju. Dan za danom, njen vrt je počeo poprimati novi oblik. Posadila je krompir, luk, papriku, paradajz i nekoliko redova jagoda, a kasnije je proširila imanje malinama i borovnicama, za koje je selo bilo poznato.
Rad je bio težak, ali ljekovit. Ruke joj je žuljala zemlja, ali srce joj je prvi put nakon dugo vremena bilo lagano.
Podrška sela i nova zajednica
Mještani su je brzo prigrlili. Dominik, komšija iz susjednog brda i iskusni poljoprivrednik, pomagao joj je oko mehanizacije i savjetovao kako da zaštiti usjeve od mraza. Starica Mara donosila joj je domaće sjeme, a djeca iz sela često su dolazila da pomažu i da se igraju oko njenog imanja.
Na jesen, kada je stigao prvi pravi urod, Marija je odlučila pokrenuti malu proizvodnju domaćih proizvoda — džema od malina, sirupa od borovnica i prirodnih sokova. Uskoro je čitav Brezovik znao za njen trud, a glas o njenoj kvaliteti proširio se i do obližnjih gradova.
Samostalnost i novi početak
Poljoprivreda joj nije donijela samo finansijsku stabilnost, već i emotivni oporavak. Počela je ponovo vjerovati sebi. Razvod više nije bio njena rana, već početna tačka njezinog novog života.
Naučila je da nekada najveće oluje u životu raščiste prostor za nešto novo i ljepše. A u njenom slučaju, to je bio povratak zemlji – onoj koja ju je odgojila, nahranila i naučila da se najljepše stvari rađaju polako i uz puno ljubavi.
Danas, Marija kaže da ne žali ni za čim. U Brezoviku je pronašla ono što u gradu nikada nije mogla – mir, smisao i novi početak. A njen osmijeh, iskren i topao, najbolji je dokaz da je ponekad povratak korijenima najbolja odluka koju čovjek može donijeti.
