Milena ima 44 godine i nikad se nije udavala: “Maštam da nađem čovjeka koji će me prihvatiti onakvu kakva jesam”

U svijetu u kojem se često mjeri ko je šta postigao do određenih godina, Milena se dugo osjećala kao da stalno kasni. Ne zato što je njen život bio prazan ili neispunjen, već zato što se nije uklapao u očekivanja okoline. Ima 44 godine, nikada se nije udavala i danas o tome govori mirno, bez gorčine, ali s iskrenom željom da se njen život konačno podijeli s nekim ko će je vidjeti onakvom kakva zaista jeste.

Milena je odrasla u prosječnoj porodici, u gradu gdje se svi znaju i gdje pitanja često dolaze prije pozdrava. Bila je dijete koje je voljelo knjige, tišinu i duge razgovore. Dok su njene prijateljice rano ulazile u veze i brakove, ona je birala drugačiji put – školovanje, posao i samostalnost. Završila je fakultet, zaposlila se i godinama gradila stabilan život bez oslanjanja na druge.

„Nikad nisam bježala od braka, ali nisam htjela ući u nešto samo zato što ‘tako treba’“, kaže Milena. Imala je veze, neke duže, neke kraće, ali nijedna nije završila brakom. Uvijek je osjećala da nešto nedostaje – razumijevanje, emocionalna sigurnost ili osjećaj da može biti svoja bez glume i prilagođavanja.

S godinama su dolazila i pitanja. Porodična okupljanja su joj često bila najteža. „Kad ćeš ti?“, „Zar nije kasno?“, „Navikla si se ti sama“. Ta pitanja su je boljela više nego što je htjela priznati. Ipak, nikada nije dozvolila da je slome. Naučila je živjeti sama, ali, kako kaže, čovjek se može naviknuti na samoću, ali je ne mora zavoljeti.

Milena danas živi mirnim životom. Radi posao koji voli, ima mali krug bliskih prijatelja i rutinu koja joj donosi stabilnost. Jutra započinje polako, uz kafu i vijesti, a večeri često provodi uz knjigu, film ili laganu muziku. Vikendom rado odlazi u šetnje, ponekad sama, ponekad s prijateljicom. Kaže da joj tada misli najčešće odlutaju ka onome što joj nedostaje – ne neko da popuni prazninu, nego neko s kim bi mogla dijeliti život.

„Ne tražim savršenog muškarca. Ne tražim ni brak po svaku cijenu. Samo želim čovjeka koji će me prihvatiti sa svim mojim navikama, strahovima i godinama“, iskreno priznaje. Svjesna je da u 44. godini nosi iskustva, i dobra i loša, ali smatra da je to prednost, a ne mana.

Milena je žena koja zna slušati, koja cijeni iskren razgovor i mir. Ne voli konflikte, ne voli dramu, ne traži dokazivanje. Privlače je stabilni muškarci, emotivno zreli, koji znaju šta znači poštovanje i partnerstvo. Godine joj nisu presudne, ali joj je važno da osoba zna ko je i šta želi.

Posebno naglašava da ne želi da se mijenja kako bi se nekome svidjela. „Cijeli život sam učila da budem ja. Sad mi treba neko kome to neće smetati“, kaže tiho. Ne krije da ponekad osjeti strah – strah da će ostati sama, da će godine proći, ali se trudi da ne dopusti da je taj strah vodi.

U razgovorima s prijateljima često kaže da je ljubav u zrelijim godinama možda rjeđa, ali je iskrenija. „Kad si mlađi, često voliš zbog iluzije. Kasnije voliš zbog mira“, smatra Milena. Upravo taj mir je ono što priželjkuje – dom u kojem nema pritiska, odnos u kojem se ne mora dokazivati, već samo biti prisutna.

Iako nikad nije bila udata, Milena ne smatra da joj je život promašen. Naprotiv, ponosna je na sve što je sama izgradila. Ipak, priznaje da bi voljela da ima s kim da to podijeli. „Sreća je ljepša kad se dijeli, čak i ona najobičnija“, kaže.

Danas ne žuri, ali ne odustaje. Otvorena je za nova poznanstva, razgovore i prilike. Ne traži čuda, ali vjeruje u mogućnost da se dvoje ljudi pronađu u pravom trenutku, bez obzira na godine i prošlost.

Milena je dokaz da svaka životna priča ima svoj ritam. Neke ljubavi dođu rano, neke kasnije, a neke tek kada smo spremni da budemo prihvaćeni – baš onakvi kakvi jesmo.