Ispovijest učiteljice koja je godinama trpjela porodično nasilje: “Danas sam konačno slobodna žena”
Godinama je u školu dolazila nasmijana, s toplim osmijehom i blagim glasom kojim je dočekivala svoje učenike. Malo ko bi pomislio da se iza te vedrine krije duboka bol i borba za dostojanstvo. Ovo je priča o učiteljici Emiri Hadžić iz malog mjesta u blizini Tuzle – ženi koja je godinama trpjela porodično nasilje, ali je pronašla snagu da krene iznova.
Tišina iza osmijeha
Emira je više od dvadeset godina radila u osnovnoj školi. Svi su je poznavali kao požrtvovanu učiteljicu koja nikada ne kasni, koja svakom djetetu posveti pažnju. Iza zatvorenih vrata, međutim, njen život bio je daleko od onog koji su ljudi zamišljali.
„Nisam htjela da iko zna. Sramila sam se, mislila sam da će ljudi osuđivati mene, a ne ono što mi se dešava“, priča Emira.
Nasilje nije bilo samo fizičko – bilo je i psihičko. Stalna kontrola, prijetnje, ponižavanja. Godinama je vjerovala da će se stvari promijeniti. „Uvijek sam nalazila opravdanja. Govorila sam sebi da će biti bolje, da to nije prava on, nego trenutak bijesa.“
Trenutak preokreta
Sve se promijenilo jednog jutra, kada je shvatila da više ne može. „Pogledala sam se u ogledalo i prvi put sam sama sebi rekla: Dosta.“
Uz podršku prijateljice i kolegice iz škole, odlučila je potražiti pomoć. Obratila se centru za socijalni rad i lokalnoj organizaciji koja pomaže ženama žrtvama nasilja.
„To nije bila laka odluka. Bojala sam se osude, bojala sam se budućnosti, ali sam znala da više ne želim živjeti u strahu.“
Novi početak
Danas, dvije godine kasnije, Emira živi sama u manjem stanu. U školu i dalje dolazi s osmijehom – ali sada to više nije maska, nego iskrena sreća.
„Tek sada znam šta znači mir. Naučila sam da nije sramota tražiti pomoć. I želim da svaka žena zna da ima pravo na dostojanstven život.“
Osim što i dalje predaje, Emira je počela volontirati u udruženju koje pruža podršku ženama u sličnim situacijama. „Ako moja priča pomogne makar jednoj ženi da se ohrabri i krene svojim putem, sve ovo ima smisla.“
Poruka hrabrosti
Emirina priča nije priča o boli – to je priča o hrabrosti, o ponovnom pronalaženju sebe i o snazi da se krene dalje.
Danas je, kako kaže, slobodna žena koja diše punim plućima. „Nisam žrtva, ja sam preživjela. I ponosna sam na to.“
Napomena: Ako vi ili neko koga poznajete prolazite kroz porodično nasilje, potražite pomoć. Obratite se najbližem centru za socijalni rad, policiji ili lokalnim organizacijama koje pružaju podršku žrtvama. Niste sami i postoji izlaz.
