Hana sa planine: Mlada djevojka koja je izabrala tišinu, prirodu i život po svojim pravilima
Na obroncima planine Vranice, nekoliko kilometara udaljeno od najbližeg sela, nalazi se mala drvena kuća sa plavim kapcima. Tu živi Hana – 27-godišnja djevojka koja je svjesno odlučila da gradski život zamijeni planinskom tišinom.
Kada je prvi put stigla, mnogi su mislili da je to prolazna faza. “Mlada je, naviknut će joj nedostajati grad”, govorili su. Ali Hana je ostala.
Život daleko od buke
Hana je odrasla u velikom gradu. Završila je fakultet, radila u marketingu i živjela tempom koji joj je, kako kaže, oduzimao više nego što joj je davao.
“Imala sam sve što se smatra uspjehom – posao, stan, društvo. Ali nisam imala mir”, jednom je ispričala komšinici iz sela.
Nakon dugog razmišljanja, prodala je stan i kupila staru planinsku kućicu. Obnovila ju je vlastitim rukama – ofarbala prozore, zamijenila podove, uredila mali vrt iza kuće.
Danas njen dom izgleda jednostavno, ali uredno i toplo. Cvijeće na prozorima, drvena klupa ispred kuće i pogled koji se proteže kilometrima.
Uvijek dotjerana – čak i na planini
Ono što mnoge iznenadi jeste to što Hana, iako živi sama na planini, uvijek izgleda sređeno i njegovano. Duga smeđa kosa najčešće joj je vezana u urednu pletenicu, lice blago osunčano, osmijeh iskren.
“Briga o sebi nema veze s tim gdje živiš”, kaže ona. “To je stvar poštovanja prema sebi.”
Svako jutro započinje laganom šetnjom kroz šumu. Bavi se jogom, uzgaja vlastito povrće i vodi računa o ishrani. Zdrava je, energična i, kako kaže, nikada se nije osjećala bolje.
Dani ispunjeni jednostavnim stvarima
Hanin dan nema gradski raspored. Nema gužvi, nema sirena. Umjesto toga, tu su zvukovi ptica, šum vjetra i pucketanje drva u peći.
Radi online, piše tekstove i povremeno prodaje domaće proizvode – med i biljne čajeve koje sama priprema. Internet joj omogućava da ostane povezana sa svijetom, ali dovoljno udaljena da sačuva svoj mir.
Uveče čita knjige ili zapisuje misli u svoj dnevnik. Kaže da je na planini naučila slušati sebe.
Nije pobjegla – izabrala je
Najčešće pitanje koje dobije glasi: “Zar ti nije dosadno?”
Hana se tada samo nasmije.
“Dosada dolazi kada ne znaš šta želiš. Ja sam ovdje jer sam to željela.”
Ne osjeća se usamljeno. Povremeno siđe u selo, druži se s ljudima, ode do grada kada joj zatreba. Ali uvijek se rado vraća u svoju kuću na planini.
Ljepota koja dolazi iznutra
Ona jeste mlada i lijepa, ali ono što je zaista izdvaja jeste smirenost. Nema užurbanosti u njenim pokretima, nema napetosti u glasu.
Planina joj je, kaže, dala ono što grad nije mogao – ravnotežu.
“Ljepota nije u šminki ni odjeći”, dodaje. “Ljepota je u tome da se probudiš bez tereta u grudima.”
Život po vlastitim pravilima
Hana nema detaljan plan za narednih deset godina. Ne žuri. Ne poredi se. Ne osjeća pritisak da ispuni tuđa očekivanja.
Živi sama – ali ne usamljeno. Brine o sebi, svom domu i prirodi oko sebe. Njena snaga je u tome što je imala hrabrosti izabrati drugačije.
Na planini, daleko od gradske buke, Hana je pronašla nešto što mnogi traže cijeli život – jednostavan, zdrav i ispunjen svakodnevni mir.
