Higijena rada je preventivna medicinska grana u okviru medicine rada koja na bazi naučnih saznanja, praktičnih mjera i postupaka obezbjeđuje visoku radnu sposobnost i sprečava nastanak profesionalnih oboljenja i drugih oštećenja zdravlja vezanih za radni proces. U najširem smislu to je opća higijena primijenjena na ljude u procesu rada. Ona obuhvata čovjeka pojedinca i grupe radnika u radnom procesu, na radnom mjestu i u ambijentu u kome se rad odvija.
Osnovni cilj higijene rada je očuvanje radne sposobnosti kroz stvaranje bezbjednog i zdravog radnog okruženja. Preventivne aktivnosti uključuju nadzor nad uslovima rada, savjetovanje poslodavaca i radnika, kao i implementaciju tehničkih i organizacionih mjera zaštite. Efikasna higijena rada je ključni faktor u smanjenju izostanaka s posla i povećanju produktivnosti.
U početku se higijena rada bavila higijenom radnog mjesta, kasnije i radnom sredinom, a zatim je polje svoje djelatnosti proširila na ishranu, mentalno zdravlje, uslove odmora i rekreacije, stanovanje i socijalne aspekte vezane za radni proces. Zahvaljujući razvoju nauke i tehnike u mnogim privrednim granama naporan fizički rad je sve manje zastupljen, ali se zato povećalo psihičko opterećenje radnika i potreba za određenim znanjem i navikama, što se prethodno mora obezbijediti školovanjem radnika. Da bi određene poslove mogao obavljati uspješno i bezbjedno, radnik mora posjedovati posebne psihofizičke osobine.
U tom kontekstu, važnost kontinuirane edukacije i treninga radnika postaje sve izraženija, jer tehnološki napredak zahtijeva stalno prilagođavanje novih znanja i vještina. Osim fizičke pripremljenosti, danas se sve više naglašava i otpornost na stres, emocionalna stabilnost i sposobnost timskog rada.
Zato se u okviru higijene rada razvijala profesionalna orijentacija i selekcija kao preventivna grana. Kada karakter rada i radna sredina imaju negativni uticaj na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenih, to znači da postoje profesionalni štetni faktori u radnoj sredini. Kao profesionalno štetni faktori, pored fizičkih, hemijskih i bioloških, javljaju se i brojni drugi činioci koji narušavajući konfor u radnom procesu, dovode do promjene zdravstvenog stanja i radne sposobnosti.
Radna sredina se smatra zdravom ako ne sadrži elemente koji dovode do smanjenja funkcionalnih sposobnosti organizma. Savremene mjere zaštite uključuju sistematski monitoring, evaluaciju rizika, kao i personalizirani pristup zdravlju radnika u zavisnosti od vrste poslova koje obavljaju.
Tu spadaju neracionalna organizacija rada i odmora, nepovoljni psihosocijalni odnosi u kolektivu, neriješeni estetski i ergonomski uslovi rada, neadekvatna ishrana, nepovoljna dužina radnog vremena i niz drugih komponenti bitnih za formiranje zdrave radne sredine.
Psihosocijalni rizici kao što su mobing, preopterećenost, neizvjesnost radnog mjesta i loša komunikacija sa nadređenima mogu uzrokovati anksioznost, depresiju i sindrom sagorijevanja. Prevencija ovih problema podrazumijeva proaktivnu politiku zaštite mentalnog zdravlja u okviru preduzeća.
U praktičnom dijelu higijena rada rješava pitanja sanitarnog nadzora u proizvodnji putem periodične kontrole i mjerenja uslova rada i profesionalnih štetnih faktora u fabrikama i drugim proizvodnim ustanovama. Veliki značaj ima i sanitarni nadzor nad projektovanjem, izgradnjom i rekonstrukcijom proizvodnih objekata. U saradnji sa tehničkim službama higijena rada rješava pitanje ambijentalnog monitoringa, a koristeći princip fiziologije rješava ergonomske probleme radnog mjesta.
Osim kontrole prostora, sve veći značaj se pridaje i individualnim zaštitnim sredstvima, kao i planiranju smjena, ergonomskom dizajnu radnog namještaja i optimalnom osvjetljenju radnog prostora. Multidisciplinarni pristup omogućava bolje razumijevanje složenih odnosa između radne sredine i zdravlja radnika.
Otkrivanje, identifikacija i kvantifikacija fizičkih, hemijskih i bioloških faktora u radnoj sredini i njihova evaluacija. Evaluacija drugih faktora uslova rada i radne sredine koji djeluju na organizam kao stresori. Predlaganje mjera za poboljšavanje uslova rada i smanjivanje rizika od nastanka profesionalnih oboljenja i povreda na radu. Proučavanje i predlaganje mjera za obezbjeđenje fizioloških uslova rada u toku radnog procesa uz prilagođavanje tehničkih sistema i tehnologije ljudskim mogućnostima (ergonomija rada i radne sredine).
Precizno mjerenje štetnosti, kao što su buka, vibracije, mikroklimatski uslovi, prašina ili hemijske supstance, pomaže u pravovremenom uvođenju zaštitnih mjera. Neki od najvažnijih instrumenata su osobni dozimetri, gasni analizatori i biološki indikatori izloženosti.
Ekologija rada je orijentisana na područje radne sredine i obuhvata: procjenu bioloških zahtjeva radnog mjesta; prepoznavanje i identifikaciju štetnosti; evaluaciju i kontrolu.
Ekologija rada sve više dobija značaj u eri održivog razvoja. Osim zaštite čovjeka, cilj je i očuvanje prirodne sredine kroz racionalno korištenje resursa, smanjenje emisije zagađivača i sigurno odlaganje industrijskog otpada.
Evaluacija; kvantifikacija prepoznate nokse (metodom ličnog, ambijentalnog, biološkog i medicinskog monitoringa); kontrola (iznalaženje metoda za eliminaciju i redukciju štetnosti).
