Električno polje se stvara oko naelektrisanih čestica koje miruju, dok se magnetno polje javlja oko onih koje su u pokretu, odnosno tamo gdje protiče električna struja. Elektromagnetna polja mogu biti statička ili promjenjiva. Statička nastaju oko stalnih magneta ili provodnika sa jednosmjernom strujom, dok se promjenjiva javljaju kod naizmjenične struje.
Neke od osnovnih fizičkih veličina koje se odnose na ova polja su jačina električnog i magnetnog polja, magnetska propustljivost i magnetna indukcija. Jačina električnog polja izražava se u voltima po metru (V/m), dok se jačina magnetnog polja izražava u amperima po metru (A/m). Magnetna indukcija se mjeri u Teslima (T), a predstavlja proizvod jačine magnetnog polja i magnetne propustljivosti.
Zemlja kao planeta prirodno stvara i električno i magnetno polje. Električno polje potiče od razlike naelektrisanja između Zemlje i atmosfere, a njegova jačina varira tokom dana i godine, zavisno od vremenskih uslova. Magnetno polje Zemlje je rezultat njenih unutrašnjih magnetnih svojstava, pri čemu je horizontalna komponenta najjača na ekvatoru, a vertikalna na polovima.
Osim prirodnih, postoje i vještački izvori ovih polja. U svakodnevnom životu, elektromagnetna polja najčešće dolaze iz električnih instalacija, kućanskih aparata, industrijskih mašina i raznih uređaja. Posebno u industriji i energetici, elektromagnetna polja mogu biti intenzivna, pa su određena zanimanja poput električara, zavarivača, elektroinženjera, radnika u elektranama i na željeznici češće izložena njihovom uticaju.
Promjenjiva električna polja mogu izazvati pojavu električnih struja unutar tijela, jer se na površini kože i u unutrašnjosti stvara električni napon. U ćelijama organizma dolazi do formiranja dipola, dok slobodni joni teže da se orijentišu prema linijama sile polja. Kod većih jačina električnog polja ljudi mogu osjetiti nelagodu, vibracije kose ili peckanje ispod odjeće.
S druge strane, promjenjiva magnetna polja mogu u tijelu izazvati vrtložne struje koje se najčešće formiraju neposredno ispod površine kože. Takva izloženost može dovesti do pojave svjetlosnih senzacija, stimulacije živčanih tkiva, pa čak i srčanih aritmija poput ekstrasistola ili fibrilacija.
Čak i statičko magnetno polje, iako naizgled bezopasno, može izazvati električne struje u tijelu čovjeka, naročito pri kretanju u polju ili usljed kretanja krvi. Neki molekuli mogu se orijentisati u odnosu na polje, a dolazi i do određenih elektronskih interakcija.
U jačem elektromagnetnom polju može doći do pojave tzv. varnica, tj. pražnjenja elektriciteta prilikom dodira s neuzemljenim predmetima. Ovo izaziva neugodan osjećaj peckanja i može biti bolno. Takođe, ovakva polja mogu ometati rad pejsmejkera i drugih medicinskih uređaja. Pitanje mogućeg kancerogenog djelovanja elektromagnetnih polja i dalje je predmet brojnih istraživanja. Iako nema dovoljno dokaza da su direktno odgovorna za razvoj karcinoma, poznato je da mogu smanjiti nivo melatonina – hormona koji štiti DNK od oštećenja.
Da bi se smanjila izloženost elektromagnetnim poljima, preporučuju se osnovne mjere zaštite poput udaljavanja od izvora zračenja, ograničavanja vremena provedenog u blizini jakih polja i korištenje zaštitnih ekrana, posebno kod električnih polja. Za magnetna polja ova zaštita je manje efikasna i često skuplja.
Postoje i propisani granični nivoi izloženosti. Na primjer, za profesionalce koji su svakodnevno izloženi elektromagnetnim poljima frekvencije 50/60 Hz, dozvoljena jačina iznosi 10 kV/m i 0,5 mT za osmočasovni rad, dok se za kraće ekspozicije od dva sata toleriraju i veće vrijednosti – do 30 kV/m i 5 mT. Kada je riječ o statičkim magnetnim poljima, dugotrajna izloženost cijelog tijela ne bi smjela prelaziti 0,06 T, dok su za kratkotrajne ekspozicije ekstremiteta dozvoljene vrijednosti i do 3 T. Kod statičkog električnog polja, gornja granica je 40 kV/m.
