Vibracije, buka i fizički uticaji na radnom mjestu – tihi neprijatelji sluha, vida i ravnoteže

Radno okruženje u kojem su prisutne vibracije, buka i različiti fizički uticaji može tiho, gotovo neprimjetno, narušiti naše najvažnije senzorne funkcije – sluh, vid i osjećaj ravnoteže. Ove promjene ne nastupaju naglo, već se razvijaju postepeno, a radnici ih često primijete tek kada oštećenja postanu ozbiljna.

Upravo zato je od presudne važnosti razumjeti kako nastaju, koji simptomi ih prate i na koji način ih možemo spriječiti.

Kako vibracije i buka utiču na sluh

Kod rukovanja vibrirajućim alatima – poput bušilica, brusilica, pneumatskih čekića ili motornih pila – radnici su istovremeno izloženi vibracijama i buci. Vibracije se putem kostiju prenose do unutrašnjeg uha, posebno do Kortijevog organa, gdje se nalazi mehanizam za prijem zvuka. Kada se ovome doda konstantna buka na radnom mjestu, rizik od oštećenja sluha značajno raste.

Najčešće posljedice su:

• postepeni gubitak sluha, posebno na visokim frekvencijama,
• zujanje u ušima (tinitus),
• osjećaj pritiska ili punoće u uhu,
• glavobolje i smanjena koncentracija.

Lično iskustvo:

Kada sam kao student radio na građevini, često sam pomagao majstorima sa pneumatskim čekićem. Nisam koristio zaštitne slušalice, jer sam mislio da su nepotrebne i da samo smetaju. Poslije nekoliko dana počeo sam osjećati zujanje u ušima, koje je znalo trajati satima nakon smjene. Tek kasnije sam saznao da je to prvi znak oštećenja sluha. Srećom, povuklo se nakon odmora, ali mi je ostalo upozorenje da nikad ne potcjenjujem zaštitnu opremu.

Jedan stariji majstor građevine ispričao je kako je godinama ignorisao zujanje u ušima, misleći da je to „normalno od buke“. Tek kada je počeo sve teže razumijevati razgovore u bučnijem okruženju, obratio se ljekaru i otkrio da mu je sluh trajno oštećen. Ovo je odličan podsjetnik da se prvi znaci ne smiju zanemariti.

Uticaj vibracija i buke na vid

Rad u uslovima vibracija ne pogađa samo uši, nego i oči. Zaposleni koji rade na montažnim trakama, u elektronici, u preciznoj industriji ili pri radu sa mikroskopima često prijavljuju:

• pojavu dvoslike,
• zamagljen vid,
• osjećaj „mrežice“ pred očima,
• peckanje i suhoću oka.

Razlog je što vibracije izazivaju grčenje krvnih sudova mrežnjače, narušavajući normalnu cirkulaciju. Dugoročno, ovo može dovesti do trajnih promjena vida.

Primjer iz prakse:

Jedan moj poznanik, koji je radio u fabrici gdje su vibracije bile stalno prisutne, žalio se da mu se povremeno zamagli vid, posebno pri kraju smjene. U početku je mislio da je to zbog umora ili nedostatka sna. Tek nakon sistematskog pregleda shvatio je da je problem povezan sa radnim uslovima. Uvođenje zaštitnih naočala i pravljenje kratkih pauza značajno su smanjili simptome.

Ravnoteža i vestibularni sistem

Vestibularni sistem u unutrašnjem uhu zadužen je za održavanje ravnoteže tijela. Dugotrajno izlaganje vibracijama, zajedno s neprirodnim položajem tijela, može dovesti do:

• vrtoglavica,
• osjećaja nestabilnosti,
• poteškoća pri hodanju ravnom podlogom, posebno nakon višesatnog rada.

Zamislite radnika koji nakon smjene ne može normalno hodati do garderobe jer osjeća kao da mu se „zemlja ljulja“. Iako se u početku ovi simptomi čine bezazlenim, oni značajno smanjuju sigurnost na poslu i mogu biti znak ozbiljnijih neuroloških poremećaja.

Promjene na koži i mišićima

Kontinuirana mehanička stimulacija uzrokuje i tzv. hronične trofičke promjene. Najčešće se javljaju:

• zadebljanje i pucanje kože na dlanovima,
• spljošteni kožni nabori,
• gubitak elastičnosti jagodica prstiju (fenomen „praznih prstiju“),
• slabljenje i atrofija mišića šake.

U najtežim slučajevima mogu nastati ozbiljni poremećaji poput Dupuytrenove kontrakture, hroničnog tendinitisa, pa čak i gangrenoznih stanja. Kod nekih radnika dolazi i do poremećaja znojenja – dok jedni pate od pretjerane suhoće kože, drugi imaju problem s pojačanim znojenjem dlanova, što otežava držanje alata i povećava rizik od povreda.

Zašto radnici često ignorišu simptome?

Glavni razlog je što se promjene razvijaju postepeno. Radnik se jednostavno navikne da mu „šušti u uhu“, da mu „slika ponekad pobježi“ ili da mu „ruke trnu“. Ta naviknutost je opasna jer vodi ka trajnim oštećenjima – kada se jednom jave ozbiljne promjene, često je kasno za potpuni oporavak.

Lično iskustvo:

Moj otac je radio s mašinama koje su proizvodile veliku buku. Sjećam se da je znao reći: „Ma navikao sam, više ni ne čujem.“ Tek nakon što mu je sluh značajno oslabio, shvatio je da je problem ozbiljan. Danas nosi slušni aparat i često mi ponavlja da zaštita na radu nije luksuz, nego nužnost.

Preventivne mjere i zaštita

Da bi se spriječile ozbiljne posljedice, potrebno je kombinovati više mjera:

1. Edukacija radnika

Redovne obuke o rizicima i pravilnom korištenju zaštitne opreme. Radnici često ne koriste zaštitu jer ne razumiju koliko je ona važna.

2. Zaštitna sredstva

• antifoni (slušalice za zaštitu sluha),
• zaštitne naočale,
• rukavice koje ublažavaju vibracije.

3. Organizacija posla

Uvođenje rotacije zadataka kako bi se smanjilo vrijeme izlaganja vibracijama.

4. Redovni sistematski pregledi

Rano otkrivanje promjena omogućava pravovremenu reakciju.

5. Mikropauze

Kratki odmori tokom radnog vremena značajno smanjuju negativne efekte.

Lični savjet iz iskustva:

Kada sam u jednom periodu radio za računarom i bavio se preciznim poslom, naučio sam da mi pomaže pravilo „20-20-20“ – svakih 20 minuta skrenem pogled na udaljenost od 20 metara i zadržim ga 20 sekundi. Naizgled sitnica, ali oči su mi bile odmornije, a glavobolje rjeđe.

Psihološki aspekt – skriveni faktor

Ne smijemo zaboraviti ni psihološku komponentu. Stalna buka i vibracije ne utiču samo na tijelo, već i na psihu. Radnici u takvim uslovima često postaju razdražljivi, manje koncentrisani i skloniji greškama. To povećava rizik od povreda i smanjuje ukupnu produktivnost.

Zaključak

U savremenom radnom okruženju, gdje se efikasnost i brzina često stavljaju ispred svega, zdravlje zaposlenih mora ostati prioritet. Oštećenje sluha, vida ili ravnoteže ne znači samo problem za pojedinca, već i smanjenu produktivnost, povećan rizik od povreda i dugoročne troškove za poslodavca.

Prevencija je ključ: pravovremeno reagovanje, upotreba zaštitne opreme i redovni pregledi mogu spriječiti ozbiljna oštećenja i omogućiti radnicima da svoj posao obavljaju sigurno i dugoročno.

Kako kaže jedan stari majstor:

„Mašina se može zamijeniti, ali sluh i vid – nikad.“