UV zračenje ima najveću energiju fotona u odnosu na ostala nejonizirajuća zračenja tako da je biološki i najaktivnije, ali ne dovoljno da izazove jonizaciju. Ovo zračenje obuhvata područje talasnih dužina od 100 do 400 nm i zauzima mjesto između rendgenskog zračenja i vidljive svjetlosti. Dijeli se na: 1. UV-A područje (λ = 315–400 nm) – područje crne svjetlosti, 2. UV-B područje (λ = 280–315 nm) – područje eritema kože, 3. UV-C područje (λ < 280 nm) – germicidno područje. Za određivanje UV zračenja uglavnom se mjeri: 1. zračna snaga – ozračenost koja pada na jedinicu površine (W/m²) i 2. zračna ekspozicija – ukupna energija zračenja na jedinicu površine (J/m²). IZVORI IZLOŽENOSTI: PRIRODNI IZVORI UV ZRAČENJA – SUNCE. Prirodno UV zračenje potiče od sunca, najveći dio ovog zračenja apsorbira se u atmosferi, naročito u ozonu, tako da do zemljine površine dopire samo UV zračenje talasne dužine veće od 290 nm. Prirodnom UV zračenju su u većoj mjeri izloženi ljudi koji po prirodi posla veći dio godine provode na otvorenom prostoru: zemljoradnici, građevinski radnici, mornari i ribari, radnici u solanama, geometri, radnici na dalekovodima, radnici na održavanju pruga, putari, planinari i skijaši i sl. VJEŠTAČKI IZVORI UV ZRAČENJA: 1. Usijani izvori – tungstenke i halogene lampe, 2. Izvori s električnim pražnjenjem kroz gasove – živine lampe, fleš cijevi, elektrolučno zavarivanje, 3. Fluorescentne lampe – fluorescentne cijevi, fluorescentni sunčani emiteri, UV emiteri sunčeve svjetlosti, 4. Laseri i dr. Vještačkom UV zračenju su izloženi: zavarivači, fizioterapeuti i kozmetičari, defektoskopisti, štampari, laboratorijsko i medicinsko osoblje, radnici u fotohemijskim procesima itd. UV zračenje je našlo svoju primjenu: 1. u elektrozavarivanju i obradi metala, 2. u prehrambenoj, hemijskoj i farmaceutskoj industriji, 3. za sterilizaciju zraka, hrane i vode, 4. u defektoskopiji, 5. u proizvodnji svjetlosti pomoću fluorescentnih lampi. UV zračenje u maloj mjeri prodire u organizam, tako da uglavnom izaziva promjene na koži i očima. U osnovi biološkog djelovanja leži apsorpcija energije zračenja i njena transformacija u živom tkivu u fotohemijsku i toplotnu energiju. Apsorpcija fotona zračenja dovodi do ekscitacije molekula (podizanje na viši energetski nivo) pri čemu se stvaraju slobodni radikali koji oštećuju tkivo. Pored toga što UV zračenje može imati štetne posljedice po zdravlje, ono ima i korisna svojstva: 1. prevencija rahitisa – UV-B zraci pretvaraju ergosterol u vitamin D u koži, 2. održavanje biološkog tonusa i opće otpornosti organizma, 3. pojačavaju izlučivanje pojedinih hormona, 4. povećavaju tonus simpatiko-adrenalnog sistema i mitohondrijsku aktivnost, 5. baktericidno, germicidno i virucidno djelovanje. OŠTEĆENJE KOŽE: I – Eritem, opekotine, hiperpigmentacija i hiperplazija epiderme. Za razliku od UV-B zraka, UV-A zraci izazivaju hiperpigmentaciju bez prethodnog eritema. II – Fotosenzibilizacija kože. Pojava preosjetljivosti kože prema UV zračenju, pri čemu promjene nastaju već pri izlaganju veoma maloj dozi zračenja. Fotosenzibilizacija može biti endogenog i egzogenog porijekla. Endogena fotosenzibilizacija javlja se kod osoba koje boluju od limfogranulomatoze, herpesa, folikularne keratoze i nekih ekcema pri čemu izlaganje UV zrakama dovodi do pogoršanja ovih bolesti – Kebnerov fenomen. Egzogena fotosenzibilizacija ispoljava se u dva oblika: 1. fototoksične reakcije (iritacija) – ispoljavaju se u vidu: eritema, vezikula ili bula, hiperplazije i ljuštenja kože, kasnije pogoršanja nekih sistemskih bolesti kao što su lupus i herpes; 2. fotoalergijske reakcije (alergija) – ispoljavaju se u obliku: urtikarije, ekcema, papula, vezikula, eritema (pločasti ili difuzni). Nastaje usljed senzibilizacije na neke hemijske supstance koje se stvaraju pod djelovanjem UV zraka. III – Prerano starenje kože. Javlja se kod dugotrajnog izlaganja UV-B zračenju. Manifestuje se oštećenjem vezivnog tkiva: neelastična, suha, gruba i smežurana koža, pojava pega, pojačana pigmentacija, teleangiektazije. IV – Povećan rizik za nastanak malignih oboljenja kože. Izlaganje UV-B zračenju dovodi do češće pojave: 1. karcinoma spinoznih i bazalnih ćelija, 2. malignog melanoma kože (posebno kod ljudi svjetlije puti).
