Poslušajte Ivaninu priču: “Dugo sam se borila sa depresijom, na ovaj način sam pronašla svjetlo u tami”
Moje ime je Ivana i dugo sam vjerovala da je sretan život rezervisan za druge ljude. Godinama sam se borila sa svojim mislima, osjećajem bezvrijednosti i prazninom koja me svakodnevno obuzimala. Niko nije primjećivao moju bol, jer sam naučila da se smiješim čak i kada mi je duša vrištala. Ali danas znam – nisam bila sama i nisam bila slaba. Ovo je moja priča o borbi, padu i usponu.
Prvi znaci tame
Sve je počelo neprimjetno. Umor koji nije prolazio, gubitak interesa za stvari koje su me nekada radovale, osjećaj da nikome nisam potrebna. Mislila sam da je to samo faza, nešto što će proći samo od sebe. Ali nije. Svaki dan bio je isti – buđenje s teretom u grudima, dan proveden u automatskim radnjama, noć ispunjena nesanicom i mislima koje su me gušile. Počela sam se povlačiti od prijatelja, porodice, prestala sam pričati o sebi jer sam se plašila da ću biti teret drugima.
Dno koje sam dotakla
U jednom trenutku, izgubila sam svaku nadu. Počela sam vjerovati da moj život nema svrhu, da nikome nije važno hoću li ustati iz kreveta ili ne. Bilo mi je teško priznati da sam depresivna, jer sam mislila da se to događa samo drugima, ljudima koji imaju stvarne probleme. Osjećala sam se krivom jer mi ništa konkretno nije falilo, a ipak sam bila nesretna. Tada sam prvi put pomislila da bi svijet bio bolje mjesto bez mene.
Prvi korak ka ozdravljenju
Ne znam šta je bio okidač, ali jedan trenutak je sve promijenio. U očima moje majke vidjela sam strah, zabrinutost, ljubav – i shvatila da nisam sama. Odlučila sam da potražim pomoć. Isprva sam se osjećala slabo i posramljeno, ali terapija mi je pokazala da moje emocije nisu znak slabosti, već ljudskosti. Naučila sam da prepoznam svoje okidače, da pričam o onome što osjećam, da prihvatim da je u redu ne biti dobro.
Novi početak
Borba nije bila laka. Bilo je dana kada sam mislila da nema svrhe truditi se, ali svaki mali korak je bio napredak. Počela sam se baviti stvarima koje su mi nekada donosile radost – šetnjama, čitanjem, pisanjem. Prihvatila sam podršku prijatelja i porodice, shvatila da nisu tu da me osuđuju, već da me podrže. Danas, nakon mnogo rada na sebi, mogu reći da ponovo osjećam život u sebi. Još uvijek imam teške dane, ali sada znam da nisu vječni.
Poruka onima koji se bore
Ako čitaš ovo i osjećaš se izgubljeno, znaj da nisi sam. Depresija nije znak slabosti, već bolest koja može pogoditi bilo koga. Nemaš razloga da se stidiš svojih osjećaja. Potraži pomoć, razgovaraj s nekim, dozvoli sebi da ponovo osjetiš svjetlo. Ako sam ja mogla pronaći izlaz iz tame, možeš i ti.
