Kada zakoračite u usku ulicu u jednom dijelu Mostara, mirisi lavande, ruzmarina i citrusa počnu vas pratiti i prije nego stignete do male radionice na čijim vratima piše „Priroda na dlanu – by Lejla“. Iza tih vrata krije se svijet boja, mirisa i tekstura koje odmah bude osjećaj mira i topline. Na policama se uredno nižu sapuni raznih oblika, kremice u staklenim teglicama, bočice s prirodnim tonikom za lice, balzami za usne i ulja za kosu.
Sve to svojim rukama stvara Lejla Hasanović (32) – mlada žena čija je priča dokaz da se i u vremenu kada mnogi sanjaju o odlasku u inostranstvo, može napraviti uspjeh upravo u svom gradu, ako postoji ljubav i upornost.
Lejla je rođena i odrasla u Mostaru. Njen otac je bio građevinar, a majka učiteljica. Iako su imali prosječna primanja, roditelji su je učili da cijeni ono što priroda daje. Sjećanja na djetinjstvo uvijek veže za dvorište puno smokava, šipaka i vinove loze.
„Moja nana je bila ta koja me prvi put uvela u svijet ljekovitog bilja. Ona je uvijek imala male teglice s kantarionovim uljem, čajeve od kamilice i mente, masti od nevena. Kao dijete, gledala sam je kako sve to pravi, i činilo mi se kao neka čarolija. Mislim da se tu rodila moja ljubav prema prirodnoj kozmetici, iako to tada nisam ni shvatala“, priča Lejla.
Dok su njeni vršnjaci sanjali o karijerama u velikim kompanijama ili o odlasku vani, ona je potajno maštala o tome da ima svoj mali posao, nešto gdje će spajati prirodu i kreativnost.
Nakon srednje škole, Lejla je upisala Ekonomski fakultet. Bila je dobra studentica i vrlo brzo nakon diplome zaposlila se u lokalnoj firmi. Posao je bio siguran, plata redovna, ali duša je, kako kaže, bila prazna.
„Nisam osjećala zadovoljstvo. Svaki dan je bio isti – kompjuter, papiri, sastanci. Nedostajala mi je kreativnost, osjećaj da stvaram nešto opipljivo i korisno“, govori.
U tim danima, da bi se opustila, sve češće je pravila male eksperimente kod kuće – sapune od maslinovog ulja, pilinge od kafe i meda, losione od kokosovog ulja. Isprva samo za sebe i porodicu, ali ubrzo i za prijatelje.
Jedne večeri, nakon što je s posla došla iscrpljena, odlučila je napraviti svoj prvi pravi sapun. Recept je našla na internetu, ali ga je prilagodila prema bilju koje je imala kod kuće. U smjesu je dodala sušene cvjetove lavande koje je ubrala u dvorištu.
„Taj sapun nije bio ni savršen ni lijep, ali bio je moj. Kad sam ga držala u ruci, shvatila sam da želim raditi nešto ovakvo cijeli život. To je bio trenutak u kojem sam rekla sebi – moram pokušati.“
Narednih mjeseci, Lejla je eksperimentisala. Prijateljicama je dijelila sapune i kreme, a one su bile oduševljene. Ubrzo je počela dobijati poruke: „Možeš li napraviti još? Moja koža nikad nije bila mekša.“
Odlučila je jednog vikenda ponijeti nekoliko proizvoda na pijacu u Mostaru. Bio je to rizičan potez – nije znala hoće li iko biti zainteresovan. Ali reakcija je bila nevjerovatna.
„Prodala sam sve u roku od dva sata. Ljudi su pitali kada ću opet doći, kako pravim proizvode, da li imam vizitkartu. To je bio trenutak kada sam shvatila da ovo više nije samo hobi“, kaže.
Shvativši da postoji tržište, Lejla je odlučila uložiti u znanje. Upisala je kurseve iz aromaterapije i prirodne kozmetike, čitala stručne knjige i pratila seminare online. Željela je da njeni proizvodi budu ne samo lijepi, nego i sigurni, kvalitetni i u skladu sa standardima.
Istovremeno, svoju kuhinju je preuredila u malu radionicu. Kupila je mikser za sapune, sterilne posude, kalupe, bočice i staklene teglice. Iako su joj mnogi govorili da je riskantno ostaviti „siguran“ posao, ona je osjetila da nema povratka.
„Bilo je strašno napustiti kancelariju i sigurnu platu, ali sam znala da ću se uvijek kajati ako ne probam. Rekla sam sebi – ako ne uspijem, barem ću znati da sam pokušala.“
Tako je nastao brend „Priroda na dlanu“. Logotip je nacrtala njena prijateljica grafička dizajnerica, a pakovanje je osmišljavala mjesecima. Željela je da sve bude jednostavno, elegantno i u skladu s prirodom.
Prvi proizvodi bili su: sapuni od lavande, krema od nevena, piling od kafe i meda te balzam za usne od pčelinjeg voska. Danas je ponuda znatno šira – uključuje ulja za masažu, šampone u čvrstom obliku, tonike za lice i dezodoranse bez aluminija.
Kupci su oduševljeni, a Lejla je sve češće pozivana da učestvuje na sajmovima domaćih proizvoda.
Danas njen dan počinje vrlo rano. U šest sati je već na nogama. Prvo obilazi pijacu ili odlazi do lokalnih proizvođača bilja i meda s kojima sarađuje. Nakon toga, nekoliko sati provodi u radionici – mjeri sastojke, miješa, izlijeva sapune u kalupe, puni bočice i teglice.
Popodne je rezervisano za marketing i prodaju. Fotografira proizvode, piše objave za društvene mreže, odgovara na upite kupaca i priprema pakete za slanje. Navečer, kada se grad umiri, često sjeda s bilježnicom i zapisuje nove ideje i recepte koje želi testirati.
„Nekada radim i po 12 sati dnevno, ali to mi ne pada teško. Kada radite ono što volite, to više nije posao nego životni stil.“
Lejla se prisjeća i svojih početničkih grešaka. Jednom je, umjesto eteričnog ulja lavande, greškom stavila dvostruku količinu ulja ruzmarina. „Sapun je bio toliko intenzivan da je cijela kuća mirisala sedmicama. Na kraju sam ga podijelila rodbini koja voli jak miris. Svi su se šalili da sam napravila ‘sapun protiv nesvjestice’, jer je ruzmarin poznat da razbuđuje.“
Drugi put joj je krema od karite maslaca bila toliko tvrda da se jedva mogla koristiti. Ali sve te greške su bile dragocjene lekcije koje su je učinile boljim majstorom.
Posebno je raduju povratne informacije kupaca. Jedna majka joj je napisala da njen sin s osjetljivom kožom konačno može koristiti sapun koji mu ne izaziva iritacije. Starija gospođa je rekla da joj Lejlina krema od nevena pomaže kod suhih ruku od rada u bašti.
„To mi daje snagu da nastavim. Shvatila sam da ne pravim samo kozmetiku, nego i proizvode koji ljudima uljepšavaju život“, kaže Lejla.
Lejla danas razmišlja o širenju posla. Želi otvoriti malu prodavnicu u centru Mostara, gdje bi kupci mogli vidjeti cijeli proces nastanka proizvoda. U planu je i online shop, kako bi njena kozmetika bila dostupna širom regiona i dijaspore.
Također, želi zaposliti nekoliko mladih ljudi, posebno djevojaka koje, poput nje, traže priliku da rade ono što vole. „Želim da moj brend bude i prilika drugima. Ako sam ja uspjela početi od nule, mogu i oni.“
Za Lejlu, prirodna kozmetika nije samo posao – to je filozofija života. Ona nastoji živjeti u skladu s prirodom, kupuje lokalno, izbjegava plastiku kad god može i reciklira ambalažu. Kupcima nudi mogućnost da vrate prazne teglice i bočice, koje ona ponovo koristi nakon sterilizacije.
„Vjerujem da svaki mali korak znači. Ako svako od nas napravi malu promjenu, zajedno možemo stvoriti zdraviji i ljepši svijet.“
Priča Lejle Hasanović iz Mostara pokazuje da se od jednog malog sapuna, napravljenog u kuhinji, može izgraditi cijeli biznis. Ali iza toga stoje godine truda, učenja i rizika.
Danas, kada stoji u svojoj radionici okružena mirisima bilja i osmijehom zadovoljnih kupaca, kaže da je ponosna što je imala hrabrosti slijediti svoj san.
„Najvažnije je da vjerujete u ono što radite i da ne odustajete, ma koliko puta pogriješili. Ako volite ono što radite, trud se uvijek isplati.“
