Kada bismo tražili priče koje odišu jednostavnošću, upornošću i ljubavlju prema zemlji, tada bismo pronašli mnoge skrivene dragulje u malim selima Bosne i Hercegovine. Jedan od tih dragulja je i priča o Ajli Selimović, dvadesetsedmogodišnjoj djevojci iz sela u blizini Gradačca, koja je odlučila svoj život posvetiti proizvodnji jagoda.
Njen put nije bio jednostavan – završila je školu, okušala se u različitim poslovima, prošla kroz izazove koje nosi mladalački život, ali se na kraju vratila onome što ju je u djetinjstvu činilo sretnom: radu sa zemljom i mirisu jagoda u rano proljeće.
Djetinjstvo, škola i prve odluke
Ajla je odrasla u porodici koja se oduvijek bavila poljoprivredom, ali više za vlastite potrebe nego za ozbiljnu proizvodnju. Njeni roditelji su imali malo imanje, nekoliko krava, kokoši i pokoji red krompira i luka. Međutim, uz njihovo dvorište rasla je mala plantaža jagoda koju je posadio njen djed. To su bile obične stare sorte koje nisu davale previše ploda, ali su bile posebne po mirisu i ukusu.
Kao mala djevojčica, Ajla je voljela pomagati djedu oko jagoda. Sjećala se trenutaka kada bi rano ujutro, dok se rosa još zadržavala na listovima, trčala bosa kroz baštu i brala prve crvene plodove. Taj osjećaj, kaže, ostao joj je urezan u srce zauvijek.
Nakon završetka srednje ekonomske škole u Gradačcu, Ajla je bila suočena s izborom: da li da ostane na selu i nastavi pomagati roditeljima, ili da se preseli u grad i potraži posao u kancelariji. Iako je bila dobra učenica i imala ponude da nastavi fakultet, ona je željela probati nešto drugačije.
Zaposlila se u jednoj lokalnoj firmi koja se bavila administrativnim poslovima. Iako je imala sigurnu platu, Ajla je osjećala da tu ne pripada. Često je govorila prijateljicama: „Osjećam se kao da sam zarobljena između četiri zida. Nema sunca, nema zemlje, nema onog mirisa prirode.“
Radila je tri godine, a onda je donijela odluku koju mnogi nisu očekivali – dala je otkaz i odlučila se posvetiti poljoprivredi.
Povratak zemlji i novi početak
Kada se vratila kući i roditeljima saopštila svoju odluku, reakcije su bile različite. Majka je bila zabrinuta i pitala je zašto bi napustila siguran posao, a otac je u početku bio skeptičan. Međutim, Ajla je bila odlučna.
Svoju ideju temeljila je na djetinjim uspomenama – željela je početi s proizvodnjom jagoda, ali ovaj put ozbiljno. Počela je istraživati na internetu, razgovarati s ljudima koji se već bave poljoprivredom i čitati o modernim načinima uzgoja. Posebno ju je fascinirala priča o plastenicima i mogućnosti da se sezona jagoda produži.
Prvih nekoliko mjeseci nakon odluke bila je puna entuzijazma. Uspjela je od ušteđevine iz bivšeg posla kupiti mali plastenik i 1.500 sadnica jagoda. Njen otac joj je pomogao da pripremi zemlju, a majka, iako skeptična, ipak joj je stajala uz rame.
„Najteži trenutak bio je kada sam posadila prve sadnice,“ kaže Ajla. „Osjećala sam ogroman teret na ramenima. To nije bila samo zemlja i biljke – to je bio moj novi život.“
Rad, disciplina i ljubav prema poslu
Ajlin dan sada počinje u ranim jutarnjim satima. Budi se u pet ujutro, ponekad i ranije, kako bi obišla plastenike. Prvo provjerava vlagu zemljišta, otvara folije kako bi pustila svjež zrak i pregledava svaku biljku. Kaže da joj je najveća nagrada kada ugleda zdrave listove i prve cvjetove.
Tokom dana radi sve – od zalijevanja, plijevljenja, prihrane biljaka pa do pakovanja i prodaje jagoda na lokalnoj pijaci. Za razliku od kancelarijskog posla, ovdje nijedan dan nije isti.
„Zemlja te nauči da ništa nije sigurno i da sve zavisi od tvoje pažnje i truda,“ objašnjava. „Ako zanemariš biljke samo jedan dan, one ti to odmah pokažu.“
U početku su ljudi iz sela komentarisali da je luda što je napustila posao u firmi. Međutim, kada su vidjeli prve rezultate, mnogi su joj prilazili s poštovanjem. Njene jagode su bile krupne, slatke i uvijek svježe. Kupci su brzo prepoznali kvalitet i počeli su dolaziti samo kod nje.
Život između izazova i snova
Naravno, njen put nije bio bez problema. Bilo je godina kada je mraz uništio dio uroda, kada je borila s bolestima biljaka ili kada je cijena jagoda pala na pijaci. U tim trenucima, priznaje, često bi sumnjala u sebe. Ali svaki put bi je motivisala pomisao da radi ono što voli.
Ajla nije materijalista. Kaže da joj novac jeste potreban, ali da je za nju najveća sreća kada vidi ljude kako sa osmijehom jedu njene jagode. U slobodno vrijeme voli čitati knjige, pisati bilješke o svom radu i fotografisati prirodu. Nije udata, iako su je mnogi nagovarali da razmišlja o tome. Ona vjeruje da za sve postoji vrijeme i da se sada mora posvetiti svom snu.
Njena vizija ne staje samo na jednom plasteniku. Danas, pet godina nakon što je počela, Ajla ima tri plastenika i oko 10.000 sadnica. Zapošljava dvoje stalnih radnika i nekoliko sezonskih. Planira registrovati vlastitu firmu i proširiti proizvodnju na preradu jagoda – džemove, sokove i sirupe.
„Moj san je da jednog dana napravim brend ‘Ajline jagode’ i da se na policama prodavnica vidi moj logo,“ kaže sa osmijehom.
Jagode kao simbol života
Priča Ajle Selimović nije samo priča o poljoprivredi. To je priča o hrabrosti, povratku korijenima, ljubavi prema prirodi i dokaz da mladi ljudi i u malim selima mogu pronaći sreću i uspjeh.
Ona često kaže: „Jagode su kao život – moraju se njegovati, treba im pažnja, ali kad dođe vrijeme, nagrade te na najljepši način.“
I zaista, dok Ajla u ranim jutarnjim satima hoda kroz svoje plastenike, brižno pregledava svaku biljku i udiše miris svježeg lišća, jasno je da je pronašla svoj put. Put koji nije najlakši, ali je njen, jedinstven i iskren.
