Prije nekoliko godina u saveznoj američkoj državi Arizoni proveden je jedan naučni eksperiment. U eksperiment su bila uključena tri bračna para. Dvije godine su živjeli u svojevrsnoj biosferi koja se savršeno sama obnavljala. Udisali su pročišćen, joniziran zrak i hranili se isključivo biljkama koje su sami uzgajali. Sve je bilo precizno regulisano, pa su imali priliku da žive onako kako je to Bog, prema biblijskom tumačenju, od samog početka zamislio.
Gerontolozi, stručnjaci za starenje sa medicinskog fakulteta u Los Angelesu, nakon toga su detaljno pregledali sva tri para i zaključili da bi, ukoliko bi nastavili živjeti u istoj biosferi, mogli doživjeti životni vijek od najmanje 160 godina (dr Jack Stockwell). Od stvaranja pa nadalje, ne postoji nijedan jedini razlog zašto bi čovjek morao da fizički i duhovno ostari nakon određenog broja godina. Samo pad u grijeh i uskraćenje pristupa drvetu života učinili su da nam je vječni život trenutno nedostupan.
Bog želi da nam tu mogućnost ponovo stavi na raspolaganje, i to će se, prema biblijskim obećanjima, dogoditi prilikom Hristovog drugog dolaska onima koji su odlučili da budu na Njegovoj strani kroz istoriju. Ipak, čak i danas, smrt ne mora nužno doći brzo, kao što je to slučaj kod mnogih ljudi. Ako sada odmahujete glavom, vjerovatno ćete to činiti još odlučnije dok budete nastavili čitati. Već 1915. godine, dobitnik Nobelove nagrade dr Alexis Carrel dokazao je da je sama ćelija izvorno stvorena da vječno postoji. Degenerira se samo tečnost u kojoj se ćelija nalazi.
Ovaj briljantni naučnik uspio je da kokošije srce održi u životu nevjerovatne 28 godine tako što mu je svakodnevno mijenjao hranljivu otopinu u kojoj se nalazilo. Ta otopina imala je gotovo isti mineralni sastav kao i ljudska krv. Srce se savršeno hranilo, a otpadne tvari su redovno uklanjane. Tek kada je dr Carrel prestao da mijenja otopinu, srce je uginulo. Ovo otkriće ima ogroman značaj jer pokazuje da, ako se ćelija pravilno hrani i ako se toksini i otpadne materije dosljedno uklanjaju, ćelija može imati potencijal za izuzetno dug život — mnogo duži od prosjeka od 67 godina kod muškaraca i 76 godina kod žena u zapadnoj Evropi.
Upravo tu se nalazi ključ cijelog problema. Savršeno ishranjene ćelije i potpuno eliminisani toksini znače — veoma dug život. Ćelije ljudskog tijela izvorno su bile besmrtne, što se i teološki objašnjava padom u grijeh. Bez prisustva toksina i otpadnih materija, cijelo ljudsko tijelo imalo bi potencijal da živi mnogo duže. Poznato je da su naše matične i polne ćelije u suštini besmrtne. Kako je to moguće? Jednostavno — tijelo najpažljivije štiti ono što mu je najvažnije od štetnih uticaja. Kada bi se i ostale ćelije štitile na isti način, i one bi mogle živjeti znatno duže.
Čovjek koji se pravilno i svojoj vrsti primjereno hrani svakako ima mogućnost — iako ne potpunu, jer treba uzeti u obzir genetsko nasljeđe i zagađenje okoline — da doživi biblijsku starost. Kada bismo imali mogućnost i stvarno uspjeli da iz tijela izbacimo sve toksine i naslage koje smo godinama nakupljali, mogli bismo ponovo osjetiti mladost. Samo, kako to postići? Hajde da se na trenutak udaljimo od entuzijazma i sagledamo realnost.
Svaka bolest čovjeka ostavlja makar za nijansu starijim, jer ubrzava proces starenja. Lakše je razumjeti šta je bolest i kako ona nastaje ako pogledamo prirodu, konkretno biljke. Biljke rastu brzo i snažno ako imaju dobru zemlju, mnogo svjetlosti i dovoljno vode. Kvalitet ova tri faktora ima direktan uticaj na zdravlje i otpornost biljke. To su njeni esencijalni uslovi života, koje mora imati da bi se razvijala.
Isto tako je i s ljudima. Naše tijelo je visokorazvijena biološka mašina kojoj je potrebno gorivo najviše kvalitete. To ne znači da moramo trčati u apoteku i kupovati velike količine vitamina i suplemenata. Takav pristup neće nam mnogo pomoći, jer za apsorpciju tih hranjivih tvari potrebno je da imamo zdrava crijeva — a rijetko ko ih danas zaista ima. Prvi korak je čišćenje cijelog sistema od štetnih naslaga.
Prosječna osoba je često od rođenja izložena toksinima i štetnim materijama, što znači da je njeno tijelo puno šljake koju ne može samo izbaciti. Hronično opterećenje toksinima može dugoročno oslabiti imunitet, ubrzati starenje i povećati rizik od bolesti. Zato se sve češće govori o važnosti detoksikacije, posta, sirove biljne ishrane, kao i boravka u prirodi gdje su zrak, voda i sunčeva svjetlost još koliko-toliko očuvani.
U kombinaciji sa duhovnom ravnotežom, emocionalnim mirom i smanjenjem stresa, ovakav način života ne samo da može produžiti život, već i poboljšati njegov kvalitet. Čovjek, kao jedinstveno biće tijela, duše i duha, ima potencijal da mnogo duže ostane zdrav i vitalan nego što to savremeni način života dozvoljava. Ako se vratimo prirodi i Božjim zakonima života, moguće je da ćemo ponovno otkriti izgubljene potencijale našeg postojanja.
