Posljednjih godina regija Balkana, koja je decenijama bila poznata po političkim i ekonomskim izazovima, sve više dobija jedno sasvim drugačije lice – lice mladih, ambicioznih ljudi koji su odlučili da preuzmu stvar u svoje ruke i pokrenu vlastite biznise.
Umjesto da čekaju “sigurni posao”, oni grade prilike. Umjesto da odlaze u inostranstvo, oni ostaju u svojim sredinama i pokreću priče koje inspirišu cijele zajednice. I što je najvažnije – njihovi uspjesi dokazuju da se i u našem regionu, uz puno rada, upornosti i kreativnosti, može uspjeti.
U nastavku donosimo priče nekoliko mladih preduzetnika iz različitih oblasti. Iako su im putevi različiti, svima je zajedničko to da su imali viziju, vjerovali u svoje ideje i nisu odustali kada je bilo najteže.
IT inovator iz Sarajeva – Emir i start-up koji je prešao granice
Emir Hadžić (28) iz Sarajeva je tipičan primjer kako tehnologija briše granice. Nakon završenog fakulteta informatike, Emir je radio u nekoliko firmi, ali je uvijek imao osjećaj da želi više od “devet do pet” posla.
Njegova ideja rodila se sasvim slučajno – dok je pomagao prijatelju fotografu da organizuje arhivu svojih fotografija. Emir je uvidio koliko vremena odlazi na ručno sortiranje fajlova i odlučio napraviti aplikaciju zasnovanu na vještačkoj inteligenciji koja automatski prepoznaje i sortira fotografije.
Emir nije imao kapital za razvoj aplikacije, pa je radio noću, a danju freelancao da zaradi za osnovne troškove. Mnogi su mu govorili da je ideja previše “velika” za nekoga iz BiH. Ali on je vjerovao da softver može pronaći kupce globalno.
Nakon godinu dana rada, Emir je lansirao prototip i objavio ga na jednoj globalnoj platformi za start-up projekte. U roku od nekoliko dana dobio je prve korisnike iz Njemačke i Kanade. Danas njegova aplikacija ima hiljade aktivnih korisnika i Emir zapošljava tim od šest mladih programera iz Sarajeva.
Njegova poruka drugima:
“Nemojte se plašiti da mislite globalno. Internet je naše tržište. Najvažnije je biti uporan i vjerovati u ono što radite.”
Ana iz Slavonije – od korporacije do eko farme špinata
Ana Kovačević (27) iz Vinkovaca radila je nekoliko godina u velikoj firmi u Zagrebu. Posao je bio dobro plaćen, ali stresan i monoton. Uvijek je maštala da pokrene nešto svoje, nešto što će biti u skladu s prirodom i zdravim načinom života.
Inspiraciju je pronašla u vlastitom djetinjstvu – u vrtu svojih roditelja. Odlučila je da napusti sigurnu kancelariju i upusti se u proizvodnju povrća, tačnije – špinata.
Bez mnogo znanja, ali s puno volje, Ana je počela na maloj parceli. Učila je iz knjiga, na radionicama, a mnogo toga i metodom pokušaja i greške. Početni period bio je težak – borba s vremenskim uslovima, tržištem i troškovima.
Nakon pet godina Ana vodi uspješnu eko farmu koja godišnje proizvodi tone svježeg špinata. Njeni proizvodi se prodaju u nekoliko lanaca supermarketa, a odnedavno snabdijeva i restorane zdrave hrane. Ana je zaposlila četvero mladih ljudi iz svog sela i planira proširenje na druge kulture.
Njena poruka drugima:
“Snovi se ne ostvaruju preko noći. Potrebni su trud i strpljenje. Ali kad radite ono što volite, svaki napor se isplati.”
Nikola iz Crne Gore – turizam kao porodična priča
Nikola Petrović (31) iz okoline Cetinja odrastao je uz planine i more. Njegovi roditelji su se bavili stočarstvom i poljoprivredom, ali Nikola je želio da iskoristi prirodni potencijal svog kraja na drugačiji način.
Od stare kuće svojih djedova napravio je mali etno apartman za turiste. Počeo je skromno – dvije sobe, domaća hrana i priča o tradiciji. Prvi gosti bili su njegovi prijatelji iz inostranstva.
Zadovoljni turisti su pričali dalje, a Nikola je vrlo brzo postao poznat na platformama za rezervaciju smještaja. Danas njegova porodica vodi kompleks sa deset apartmana, malim restoranom i organizuje planinarske ture.
Njegova poruka drugima:
“Nemojte čekati da država sve riješi. Ljudi žele autentičnost, žele doživljaj. A to je nešto što mi na Balkanu imamo – prirodu, hranu i gostoprimstvo.”
Jelena iz Srbije – zanat koji postaje brend
Jelena Marković (25) iz Užica odmalena je voljela rukotvorine. Njena baka ju je naučila tkanju i šivenju, a Jelena je taj hobi pretvorila u biznis.
Pokrenula je mali online shop u kojem prodaje torbe i nakit od prirodnih materijala. Iako su joj mnogi govorili da “od ručnog rada nema hljeba”, Jelena je uspjela.
Kombinovala je tradiciju i moderan dizajn, aktivno koristila društvene mreže i gradila brend koji danas prepoznaju i van Srbije. Njeni proizvodi su stigli i do kupaca u Švedskoj, Francuskoj i Americi.
Njena poruka drugima:
“Ne podcjenjujte ono što volite da radite. Ako unesete srce i znanje, i zanat može postati biznis.”
Zajedničke pouke iz njihovih priča
Iako se Emir, Ana, Nikola i Jelena bave potpuno različitim poslovima – svi oni dijele nekoliko zajedničkih vrijednosti:
Upornost i strpljenje – nijedan uspjeh nije došao preko noći.
Vjera u ideju – suočavali su se sa sumnjama i kritikama, ali nisu odustali.
Spremnost na učenje – istraživali su, učili nove vještine i prilagođavali se tržištu.
Korištenje prilika – od interneta do lokalnih resursa, znali su iskoristiti ono što imaju.
Vraćanje zajednici – mnogi od njih zapošljavaju lokalne ljude i tako pomažu razvoju svog kraja.
Inspiracija za buduće preduzetnike
Priče ovih mladih ljudi nisu samo individualni uspjesi – one su i poziv drugima da vjeruju u svoje ideje. Balkanske zemlje možda imaju izazove, ali imaju i ogromne potencijale: plodnu zemlju, prirodne ljepote, bogatu tradiciju i mlade ljude željne promjena.
Pokretanje biznisa nikada nije lako. Biće uspona i padova, ali, kako kaže Emir: “Ako ne pokušamo, nikada nećemo znati.”
Mladi preduzetnici u regiji danas pišu jednu novu priču – priču o hrabrosti, radu i inovacijama. Njihovi uspjesi su dokaz da promjene počinju od pojedinca.
Možda baš ova priča inspiriše nekoga ko sada čita da napravi prvi korak ka vlastitom biznisu. Jer, kako kaže Jelena: “Najveći rizik je ne pokušati.”
