Nekada davno, sela Bosne i Hercegovine bila su puna života. Djeca su trčala prašnjavim puteljcima, dvorišta su odjekivala smijehom, a iz kuća se širio miris domaćeg hljeba i svježe skuhane kafe. Danas, mnoga od tih sela su napuštena, zarasla u korov i tišinu, dok preostali starci sjede na klupama i čekaju neku novu generaciju koja bi vratila život tamo gdje je gotovo zamro.
Ali u posljednjih nekoliko godina pojavila se nova nada – mladi povratnici koji, umorni od gradske vreve i života u inostranstvu, odlučuju da svoja sela pretvore u mjesto budućnosti. Njihove priče su različite, ali svi imaju zajednički cilj: dokazati da se i na selu može živjeti dostojanstveno, moderno i sretno.
Povratak na djedovinu
Jedan od tih mladih ljudi je Adnan Savić (29) iz okoline Rogatice. Nakon završenog fakulteta u Sarajevu, Adnan je dobio ponudu za posao u jednoj IT kompaniji. Plata dobra, kolege prijatne, ali u njegovom srcu uvijek je tinjala nostalgija za planinama i šumama koje su ga odgajale.
– „Kad god bih došao kod djeda u selo, osjećao sam mir koji u gradu nisam mogao pronaći. Tu sam mogao disati punim plućima. I onda sam jednog dana sebi rekao: zašto ja ne bih ovdje živio i radio?“ – priča Adnan dok pokazuje svoje novo imanje sa zasadima maline i kupine.
Njegova odluka bila je hrabra. U početku su ga mnogi smatrali ludim. Ali već prve godine, kada je otkupio desetak tona maline i uspio potpisati ugovor sa jednim trgovačkim lancem, svi su shvatili da on nije došao tek tako da „probudi selo“ – već da od njega napravi budućnost.
Nova energija na selu
Sličnu priču ima i Maja Petrović (26) iz okoline Prijedora. Nakon što je završila srednju školu, pokušavala je pronaći posao u gradu, ali svaki put nailazila je na zatvorena vrata. Umorna od čekanja, odlučila je da se vrati u porodičnu kuću i pokuša nešto sasvim novo – uzgoj ljekovitog bilja.
Danas Maja ima plantažu smilja i lavande, proizvodi eterična ulja i prirodnu kozmetiku, a svoje proizvode plasira preko interneta.
– „Ljudi su me pitali: šta će ti to? Ali kad sam prvi put poslala paket u Njemačku i dobila pohvale od kupaca, shvatila sam da je moguće spojiti tradicionalni život na selu i moderne načine poslovanja. Danas zarađujem više nego što bih ikad mogla u nekoj gradskoj kancelariji“ – govori ona, dok rukama nježno dodiruje cvjetove lavande.
Maja planira da uskoro zaposli još nekoliko mladih djevojaka iz svog kraja, jer kaže da želi da i drugi osjete sigurnost i radost koju je ona pronašla.
Život nakon povratka iz inostranstva
Dok jedni napuštaju gradove, drugi se vraćaju iz inostranstva. Nikola Janković (34), koji je proveo deset godina u Austriji, odlučio je da se vrati u rodno selo kod Trebinja.
– „U Beču sam imao sve – posao, sigurnost, platu. Ali nisam imao dušu. Svako jutro sam gledao u sivi beton i pitao se gdje je nestala ona radost koju sam kao dijete imao kad sam trčao kroz vinograd mog oca. Onda sam odlučio: dosta. Vratio sam se i obnovio vinograd. Danas proizvodim domaće vino, koje prodajem turistima, i mogu reći da sam sretan kao nikad prije“ – kaže Nikola.
On dodaje da nije uvijek lako – birokratija, manjak infrastrukture i podrške znaju obeshrabriti. Ali kaže da mu osmijeh turista koji probaju njegovo vino i uživaju u seoskom ambijentu vrijedi više od svih prepreka.
Nostalgija koja vraća život
Mnoga sela su preživjela zahvaljujući upravo toj nostalgiji – osjećaju da pripadamo zemlji i ljudima odakle potičemo. Takvu priču nosi i Amina Hadžić (23), koja se nakon studija u Zagrebu vratila u svoje selo kod Konjica.
– „Svi su mi govorili: ostani u Zagrebu, imaš šanse za karijeru. Ali ja sam uvijek osjećala da želim nešto svoje. Moji roditelji su nekad imali veliko imanje, ali su ga zapustili. Ja sam odlučila da ga ponovo oživim. Sada uzgajam jagode i planiram otvoriti mali eko turizam, gdje će gosti moći sami brati voće i jesti domaću hranu“ – objašnjava Amina.
Njena priča posebno oduševljava starije mještane, koji kažu da su mislili da više nikada neće vidjeti mlade ljude kako obrađuju zemlju i planiraju budućnost sela.
Selo kao budućnost, a ne prošlost
Ove priče pokazuju da selo u BiH nije osuđeno na zaborav. Mladi povratnici pokazuju kako se tradicija može spojiti s modernim poslovanjem – internet prodajom, marketingom na društvenim mrežama, eko turizmom i inovativnim poljoprivrednim praksama.
Oni se ne vraćaju samo radi sebe, već i radi zajednice. Jer svaka nova porodica u selu znači više života, više djece u školi, više nade za budućnost.
Svi oni dijele jednu poruku: život na selu nije uvijek lak, ali donosi slobodu, mir i smisao. Dok gradovi postaju sve gušći, bučniji i skuplji, sela BiH dobijaju novu šansu da postanu utočište i pokretač razvoja.
Mladi povratnici u Bosni i Hercegovini danas su nova nada za ruralne krajeve. Njihova snaga nije samo u radu, već i u vjeri da se život na selu može obnoviti i modernizirati. Njihove priče pokazuju da povratak nije korak unazad, već hrabar iskorak ka životu koji je autentičan i ispunjen.
Možda će trebati još mnogo vremena da se sela ponovo napune dječijim smijehom, ali ono što danas vidimo jeste da se prva iskra već upalila – a tu iskru nose upravo mladi ljudi, povratnici, koji vjeruju da je budućnost moguća tamo gdje su mnogi već odustali.
