Naravno da ja nemam ništa protiv prirodnih biljnih vitaminskih preparata i krema. Sve to ima svoje pravo opravdanje. Međutim, vrlo često se događa da svi oni udaraju samo u zidine tvrdih blokada šljake. Prvo se moraju ukloniti blokade šljake, tako da se istinska ljepota iznutra može pokazati i na površini. Sve to je bilo poznato još starim Grcima i Rimljanima, Egipćanima, u stvari svim starim narodima hiljadama godina.
Upravo zato su se oni negovali isključivo baznim preparatima za njegu kože, a ne kao danas kiselim preparatima. Sredstva za njegovanje, koja su u stanju da izjedu nerđajući čelik na posudi za sapun, i te kako mogu da naškode i koži. Mi ćemo kasnije malo tačnije istražiti zašto je pravilna spoljašnja njega tako važna u procesu podmlađivanja iznutra. Nefretete, Kleopatra i najljepše žene antike prale su kosu sokovima bobičastog voća i zemlje za pranje.
Nisu upotrebljavale nikakve kreme, jer im nisu ni bile potrebne. Te žene nisu imale nikakvog drugog posla osim da izgledaju lijepo i njegovan. To im je izgleda veoma uspijevalo, ako se vjeruje njihovim savremenicima. Cjelokupna njega tijela bila je orijentisana na baze i prema tome prirodna i u skladu s prirodom. Čak i već spomenuti sokovi bobičastog voća: naime, njihove organske kiseline su se pretvarale u baze izvan tijela i u tijelu.
Kao primjer: limunov sok je u ustima nevjerovatno kiseo, ali u tijelu djeluje visoko bazično, jer je bogat mineralima i raspolaže prirodnim, organskim voćnim kiselinama. Sve te prekrasne i čudesne materije su već tada spolja pomagale da se tijelo oslobodi šljake, tako da postane mnogo spremnije da prihvati tu pravu ljepotu koja dolazi iznutra. Jedna savremena tjelesna njega sa losionom za tuširanje i šamponom sadrži uglavnom natrijum-lauret-sulfat (to je obično sredstvo za čišćenje podova garaža iz 60-ih godina devetnaestog vijeka).
Danas ono ima uglavnom kiselu pH-vrijednost od 5,8, ponekad i manje od 5,0 i potiskuje kisele tjelesne izlučevine natrag u tijelo, umjesto da ih uklanja. To nije nikakva prava tjelesna njega. Osim toga, čovjek se mora mnogo češće tuširati i kupati, jer jednostavno nije u stanju da se pravilno i prirodno opere. U prvom trenutku, takvo sredstvo čini da koža spolja izgleda čista, ali da u daljem toku postaje zavisna od takvih proizvoda.
Da li je to slučajno? Osim toga, i toliko često spominjani zaštitni kiseli tjelesni sloj je samo zaostatak iz nenaučnih izvora. Rođen neposredno iz bubnjanja reklamne mašinerije koja želi da nam proda svoje nepotrebne i nekorisne proizvode. Taj toliko hvaljeni „kiseli zaštitni sloj“ uopšte ne postoji. Ova pojava ima jednostavno svoj temelj u tome da tijelo pokušava da se riješi kiselina preko kože. Jadno tijelo uopšte ne pokušava da se preko kiselog sloja zaštiti od uticaja svoje okoline. U stvarnosti želi samo da se oslobodi kiselog otpada. To je samo njegov pokušaj da se na svoj način oslobodi onoga što mu smeta.
Tijelo upada u paniku zbog prezasićenosti kiselinama, želi da spriječi nagrizanje tkiva, a sve što industrija ima da mu ponudi je da svojim „sredstvima za njegu kože“ ponovo natera kiseline natrag u tijelo, umjesto da pomogne tijelu da se oslobodi kiselog otpada. Da li ste znali da sve ide tako daleko da se prilikom izrade sapuna iz sapunske lužine vadi prirodni glicerin da bi se kasnije upotrebio u kozmetici i u industriji. Sapunu se onda dodaje vještački, denaturisani glicerin koji je u stanju da kožu užasno osuši.
Ako to nije glupo, šta je onda? Što se tiče opasne kozmetike, treba ozbiljno upozoriti na upotrebu mineralnih ulja iz nafte u obliku parafina, parabena i vazelina (petrolatum) prilikom izrade krema. Sve se to može saznati na temelju čitanja liste sastojaka. Oni su nevjerovatno nezdravi i utiskuju se duboko u donje slojeve kože, tako i poslije mnogo godina upotrebe ostaju u tijelu. Ove hemikalije čine da koža postane suva i opuštena, uništavaju enzime, veoma su otrovni i nagomilavaju se u jetri, koja zbog toga trpi osjetna oštećenja.
Osim toga, izazivači bolesti i gljivice uživaju neizrecivo u civilizovanoj, kiseloj sredini savremenog potrošačkog društva. Bebe nemaju nikakav kiseli zaštitni sloj i priroda već zna zašto. To je i razlog zašto naočare, satovi i nakit bivaju oštećeni kiselinama koje izlaze na kožu, već prema tome koliko se u nečijem tijelu nagomilalo šljake i otrova. Pravilna njega je uvijek bazično orijentisana. Samo takva prirodna njega čini da koža postaje lijepa, mlada i zategnuta.
Ljudi antike nisu bili glupi. Danas više niko nije u stanju da piramide sagradi na isti način. Ja bih čak rekao da je čovjek u ta davna vremena daleko više znao šta je zaista dobro za čovjeka pojedinca, u najmanju ruku u smislu ishrane. Danas, međutim, obavještavaju nas „nesebični“ mediji šta treba da jedemo i pijemo, kako treba da se njegujemo, i to sve prema uputstvima proizvođača koji su pre svega zainteresovani za profit.
I to sve na našu štetu! Zatim, čovjek se ne nalazi u procesu razvoja, evolucije, već izrazite degeneracije. Kada onda u tijelu nešto ne stigne tamo gdje je trebalo da dođe, zato što se već u tom dijelu tijela nagomilao sloj otpada i šljake, ili kada se ono što je tijelu neophodno nije ni unijelo putem ishrane, nastaje manjak, nedostatak. Ako nedostaje bakra, ili ako on ne može zbog šljake da se probije do svog mjesta, nastaju sijeda kosa i bolovi u zglobovima.
Ako nedostaje cinka ili on ne uspije da se probije do svog mjesta, ispada kosa, umanjuje se libido i sposobnost začeća (sklonost koja se vrlo pojačava). Cink osim toga ima važnu ulogu u dijeljenju ćelija, nastanku DNK lanaca i u proizvodnji preko 300 enzima. Ako nedostaju fosfor, kalcijum i silicijum, stradaju u određenim okolnostima gustina kostiju i vezivna tkiva. Ako nedostaje gvožđa ili ono ne uspije da se probije, tada može doći do malokrvnosti i slično.
Međutim, kada se tijelo na odgovarajući način oslobodi kiselina i šljake, potrebna nam je jedna mnogo manja količina tih prehrambenih elemenata da bismo se snabdjeli. To znači, što se tijelo bolje oslobodilo šljake i što je čistije, to se manje namirnica mora doturati spolja da bi čovjek ostao zdrav. To ujedno znači da će se sve manje štetnih i otrovnih materija unositi u organizam putem hrane. Tada bismo mogli da jedemo manje i da s tim u vezi uživamo u mnogo boljim i primjerenijim namirnicama boljeg kvaliteta. Bolje je nasititi se manjom količinom bolje hrane nego se hvaliti obiljem pogrešne i manje kvalitetne.
