Maksimalno dozvoljene koncentracije (MDK) i maksimalno dozvoljene doze (MDD) – značaj i praksa

Maksimalno dozvoljene koncentracije (MDK) i maksimalno dozvoljene doze (MDD) predstavljaju osnovne parametre zaštite zdravlja radnika i šire populacije. Radi se o vrijednostima koje određuju kolikom nivou određene štetne materije ljudi mogu biti izloženi tokom standardnog radnog vremena (8 sati dnevno, 5 dana u sedmici, kroz čitav radni vijek), a da njihovo zdravlje ne bude ozbiljno ugroženo.

Ovo možda zvuči apstraktno dok se ne suočite sa realnim situacijama. Kada sam prije nekoliko godina radio kao pripravnik u jednoj maloj fabrici gumenih proizvoda, prvi put sam imao priliku da vidim šta znači raditi u zatvorenom prostoru sa hemikalijama. Iako je ventilacija bila prisutna, miris rastvarača bio je toliko intenzivan da sam se nakon samo nekoliko sati osjećao umorno i vrtoglavo. Tada sam shvatio koliko je važno da postoje zakonski propisane granice, ali i da se one u praksi moraju striktno poštovati.

Zašto su MDK i MDD važne vrijednosti?

Važno je naglasiti da su MDK i MDD obično 2–3 puta manje od koncentracija i doza koje dovode do pojave hroničnih bolesti. Ovaj „sigurnosni faktor“ ili koeficijent rezerve uveden je zbog različite individualne osjetljivosti organizama.

Na primjer, dok jedan radnik može godinama raditi u istoj sredini bez većih problema, drugi – naročito oni s hroničnim bolestima, astmom ili oslabljenim imunitetom – mogu osjetiti tegobe čak i pri koncentracijama koje se smatraju sigurnim.

Zato se u savremenim sistemima zaštite na radu uvijek naglašava da MDK i MDD ne znače da je izlaganje potpuno bezopasno, već da se smatra prihvatljivim rizikom za većinu zdravih radnika.

Pravne regulative i međunarodni standardi

U mnogim evropskim zemljama, pa i kod nas, liste MDK i MDD imaju zakonski obavezujući karakter. U drugim državama, poput SAD-a, one često imaju status preporuka i smjernica, iako su u praksi poslodavci obavezni da ih poštuju kako bi izbjegli tužbe i kazne.

Izrada ovih listi je složen i skup proces. Potrebna su dugotrajna testiranja na životinjama, epidemiološke studije na radnicima, kao i iskustva iz industrijske prakse. Zato se većina manje razvijenih zemalja oslanja na norme koje predlože međunarodne organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Međunarodne organizacije rada (ILO).

Najpoznatije institucije koje objavljuju i ažuriraju liste MDK i MDD su:

• WHO i ILO – preporuke za zemlje u razvoju,
• OSHA – Ministarstvo za zaštitu na radu u SAD,
• NIOSH – Nacionalni institut za medicinu rada i zaštitu na radu SAD,
• ACGIH – Američka konferencija vladinih industrijskih higijeničara.

Lista koja se primjenjuje kod nas u velikoj mjeri se oslanja na ACGIH listu, jer je ona najobuhvatnija i najdetaljnija. Međutim, određene vrijednosti su korigovane na osnovu naših iskustava i specifičnih industrijskih uvjeta.

Vrste vrijednosti u listama MDK i MDD

Da bi se pravilno razumjelo kako funkcionišu standardi, potrebno je razlikovati nekoliko tipova graničnih vrijednosti:

• TWA (Time Weighted Average) – prosječne vrijednosti tokom 8 sati rada. Prekoračenja su dopuštena, ali samo ako se radno vrijeme skrati.
• STEL (Short Term Exposure Limits) – granice za jake iritanse i vrlo toksične supstance. Radnik može biti izložen njima maksimalno 15 minuta, i to najviše 4 puta u jednoj smjeni.
• C (Ceiling) – plafonske vrijednosti koje se nikako ne smiju prekoračiti. Tipično važe za supstance koje izazivaju akutna trovanja.
• S (Skin) – označava supstance koje lako prodiru kroz kožu (u obliku para ili tečnosti).
• A1 i A2 – kancerogene supstance. A1 je grupa supstanci sa potvrđenim kancerogenim dejstvom kod ljudi, dok su u A2 grupi one kod kojih sumnja postoji, ali nije naučno dokazana.

Ove oznake omogućavaju inženjerima zaštite na radu i inspektorima da jasno znaju kako da planiraju zaštitne mjere.

Otrovi i njihovo djelovanje

Otrovnost neke materije prvenstveno zavisi od koncentracije i dužine izlaganja. Prema tome razlikujemo:

• koncentracione otrove – kod kojih je presudna sama količina supstance,
• hrono-koncentracione otrove – kod kojih vrijeme izloženosti ima podjednako važnu ulogu kao i koncentracija.

Da bi se otrovnost neke supstance pravilno procijenila, mjeri se njena koncentracija u krvi. Standardne vrijednosti uključuju:

• LDmin / LKmin – minimalna letalna doza ili koncentracija,
• LDmax / LKmax – maksimalna doza ili koncentracija koja ubija sve organizme,
• LD50 / LK50 – vrijednost koja izaziva smrt kod 50% izloženih organizama.

U industrijskoj praksi često se koristi i koeficijent mogućeg inhalacionog trovanja (LK50 / C20) koji pokazuje koliko je neka materija opasna u zavisnosti od svoje isparljivosti pri temperaturi od 20°C.

Kombinacija više otrova u praksi

U stvarnim radnim uslovima rijetko kada je prisutan samo jedan otrov. Radnici su često izloženi mješavini gasova, para i prašina. Njihov kombinovani efekat može biti:

• nezavisan – svaka supstanca djeluje posebno,
• aditivni – efekti se sabiraju,
• sinergijski – efekti se međusobno pojačavaju,
• antagonistički – jedna supstanca smanjuje djelovanje druge.

Izračunavanje korigovanih MDK vrijednosti za mješavine je vrlo složeno i koristi posebne matematičke modele. U praksi se često uzima da je mjerodavna vrijednost ona za supstancu s najvećom toksičnošću.

Sjećam se da sam tokom jednog terenskog mjerenja u metalnoj industriji imao priliku da razgovaram sa radnicima koji su se žalili na hronične glavobolje. Tek kasnije se otkrilo da problem nije bila samo jedna supstanca, već kombinacija metalnih para i ugljen-monoksida. Kada su uvedene dodatne ventilacije i poboljšana zaštitna oprema, simptomi su se smanjili. To je bio praktičan primjer kako sinergijski efekti mogu biti opasniji od pojedinačnih supstanci.

Zašto je ovo toliko važno?

Poštovanje standarda MDK i MDD nije samo pitanje zakona, već i očuvanja zdravlja ljudi. Dugotrajna izloženost i relativno „malim“ koncentracijama može dovesti do ozbiljnih posljedica – od hroničnih respiratornih bolesti, preko oštećenja jetre i bubrega, do povećanog rizika od karcinoma.

Jedna anegdota iz industrijske prakse to najbolje oslikava: u jednoj fabrici boja i lakova u Njemačkoj radnici su godinama radili sa rastvaračima bez adekvatne ventilacije. Vjerovali su da „miris“ samo smeta, ali nije opasan. Tek kada je nekoliko radnika razvilo ozbiljna oštećenja jetre, sprovedena su mjerenja – pokazalo se da je koncentracija supstanci bila tek neznatno iznad MDK. To je bila lekcija da standardi postoje s razlogom i da se nikada ne smiju ignorisati.

Lična iskustva i primjeri iz prakse

Jednom sam imao priliku prisustvovati obuci o bezbjednosti u jednoj kompaniji koja se bavila preradom drveta. Tokom obuke, predavač je ispričao iskustvo radnika koji je godinama radio sa ljepilima bez zaštitne maske. Njegov organizam je postepeno reagovao – prvo blagim alergijskim reakcijama, zatim ozbiljnim problemima s disanjem. Danas, iako više ne radi u toj industriji, on mora redovno koristiti inhalatore. To iskustvo je na sve nas ostavilo snažan utisak.

Još jedno iskustvo, ovog puta iz mog okruženja: poznanik koji radi kao varioc rekao mi je da nikada nije ozbiljno shvatao preporuke o nošenju maske. Smatrao je da dim „samo malo pecka oči“. Međutim, nakon nekoliko godina počeo je osjećati hronični kašalj i probleme s disanjem. Tek tada je saznao da su koncentracije metala i gasova na njegovom radnom mjestu često prelazile dozvoljene vrijednosti. Danas, kada se edukuje mlađe kolege, uvijek naglašava da ne treba čekati da se simptomi pojave – prevencija je jedini pravi put.

Investicija u sigurnost je investicija u budućnost

Radnici i poslodavci trebaju biti svjesni da je ulaganje u sigurnost uvijek isplativo. Troškovi zaštitne opreme, redovnih mjerenja koncentracija i ventilacionih sistema daleko su manji od troškova liječenja hroničnih bolesti ili gubitka radne snage.

Primjeri iz zemalja sa visokim standardima zaštite pokazuju da kompanije koje ulažu u sigurnost imaju manje bolovanja, veću produktivnost i bolju reputaciju.

Zaključak

MDK i MDD nisu samo brojevi u tabelama – oni predstavljaju granice između sigurnog i rizičnog rada. Njihovo poštivanje štiti zdravlje radnika, smanjuje broj profesionalnih oboljenja i povećava produktivnost.

U svijetu gdje se industrija razvija brže nego ikada, i gdje se javljaju nove hemikalije i tehnologije, ključno je da budemo svjesni rizika i da primjenjujemo pravila. Jer zdravlje radnika nije samo lična stvar – to je i društvena i ekonomska vrijednost.