Kako sam počeo razmišljati o zaštiti sluha – i zašto sam odlučio pomoći drugim radnicima

Sjećam se dana kada sam prvi put zakoračio u radionicu u kojoj sam kasnije proveo veliki dio svog radnog vijeka. Mašine su tutnjale, alati zveckali, ventilatori stvarali konstantan šum, a razgovor sa kolegom pored mene bio je moguć samo ako bih vikao iz sveg glasa. Tog trenutka mi je prošlo kroz glavu: „Ovo nije samo buka. Ovo je nevidljivi neprijatelj sluha.“

I upravo tada je počela moja priča – kako sam naučio štititi vlastiti sluh i zašto sam odlučio pomoći drugim radnicima da ne naprave iste greške koje sam ja napravio u početku.

Kada se oštećenje sluha priznaje kao profesionalna bolest?

Mnogi radnici ne znaju da oštećenje sluha izazvano bukom spada u profesionalne bolesti, ali da bi se to dokazalo, moraju biti ispunjeni određeni uvjeti:

• Dugotrajna izloženost buci iznad dozvoljenih granica – najčešće se radi o buci iznad 85 dBA tokom osmosatnog radnog vremena.

• Obostrano perceptivno oštećenje sluha veće od 30% – potvrđuje se isključivo specijalističkim pregledom i audiometrijom.

• Isključivanje drugih uzroka – kao što su upale, povrede, ototoksični lijekovi. Ako nema prethodnog audiograma, obično se pretpostavlja da je radnik imao zdrav sluh prije zaposlenja.

Zanimljivo je da se oštećenje sluha često razvija postepeno. Radnik to u početku i ne primijeti, dok jednog dana ne shvati da mu „nedostaje pola razgovora“.

Kontrola buke – najbolja zaštita je eliminacija na izvoru

Najefikasnija mjera zaštite nije maska, kaciga ili čep u uhu, nego jednostavno – smanjenje buke na samom izvoru. Evo nekoliko praktičnih primjera:

• Redovno održavanje mašina – dobro podmazana i balansirana mašina proizvodi i do 10 dB manje buke.

• Zamjena zastarjelih sistema – recimo, prelazak sa klipnih na turbinske motore ili sa benzinskih na električne znatno smanjuje buku.

• Postavljanje barijera i kućišta – apsorpcija i izolacija zvuka pomoću akustičnih panela, gumenih obloga i specijalnih kabina.

• Pametan raspored mašina – one najbučnije treba postaviti dalje od radnih mjesta.

Organizacija rada – tišina je isto lijek

Često se misli da je dovoljno staviti čep u uho i problem je riješen. Međutim, organizacija posla igra ogromnu ulogu:

• Pauze nisu luksuz nego lijek – radnik koji se povremeno odmori u tišoj prostoriji omogućava svom sluhu da se regeneriše.

• Premještanje bučnih aktivnosti – najbolje je bučne zadatke obavljati kada je manje ljudi prisutno.

• Tihi prostori za odmor – prostorije posebno namijenjene regeneraciji sluha sve su češće u modernim fabrikama.

Lična zaštita – čepovi, naušnice i kacige

Kada buka ne može biti uklonjena, na scenu stupa lična zaštita. Ali i tu postoji mnogo zabuna.

• Čepovi za uši – praktični, ali često nepravilno umetnuti. Ako ih ne stavite kako treba, njihova učinkovitost pada i za više od 50%.

• Naušnice (antifoni) – udobnije i pouzdanije, a štite i od naglih promjena buke.

• Zaštitne kacige sa ušnim štitnicima – u ekstremno bučnim okruženjima smanjuju buku i do 40 dB.

Mali trik iz prakse: kad stavite čepove, pritisnite rukom uši i izgovorite nešto naglas. Ako zvuk ostane isti – čepovi su dobro postavljeni. Ako osjetite razliku, znači da nisu pravilno umetnuti.

Kada sluh strada – što dalje?

Oštećenje sluha može biti blago, umjereno ili teško, a svaki stepen zahtijeva drugačiji pristup:

• Blago oštećenje (30–40 dB) – uz nadzor i promjene u rasporedu rada, moguće je nastaviti posao.

• Umjereno oštećenje (40–60 dB) – rad u buci više nije prihvatljiv. Radnik se premješta na tiše radno mjesto.

• Teško oštećenje (preko 60 dB) – potrebno je potpuno ukloniti rad u buci i osigurati adekvatnu rehabilitaciju (slušni aparati, logopedska terapija, podrška).

Mini-checklista za čitaoce

• Moraš li vikati da te kolega čuje? → Buka vjerovatno prelazi 85 dBA.

• Radi li se redovno održavanje mašina u tvojoj firmi?

• Imaš li prostoriju za tihi odmor?

• Znaš li kako pravilno koristiti čepove i koliko stvarno smanjuju buku?

• Čuješ li uveče šum u ušima? → Vrijeme je da uradiš audiogram.

Anegdota iz radionice

Jedan stariji majstor s kojim sam radio uvijek je govorio: „Sine, kad ti mašina zviždi, znaj da ti uši plaču.“ U početku sam se smijao tim riječima, ali nakon nekoliko godina rada i prvog šuma u uhu, shvatio sam da je bio potpuno u pravu. Danas njegove riječi koristim kao motivaciju kada mlađim kolegama objašnjavam koliko je sluh dragocjen i koliko ga je lako izgubiti ako se ne pazi.

Zaključak

Zaštita sluha nije samo „staviti čepove u uši“. To je kombinacija tehničkih mjera, organizacije rada i lične odgovornosti. Kada se sve ove mjere spoje, šanse da se sačuva sluh tokom cijelog radnog vijeka su mnogo veće.

Slušaj mašine, ali prije svega – slušaj svoje uši. One će ti na vrijeme reći kada im je dosta, samo ako naučiš da ih osluškuješ.