Svaki rad koji obavljamo ima određeni stepen težine. To nije samo stvar subjektivnog osjećaja, već i naučno mjerljiv proces koji se može izraziti kroz energetski utrošak, angažovane mišićne grupe i psihološke zahtjeve. Suština je u tome da težina rada nikada ne bi smjela prelaziti granicu koja narušava homeostazu organizma, jer dugotrajno preopterećenje može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih posljedica.
Procjena težine rada u fiziologiji ima veliki značaj – koristi se za određivanje optimalnog radnog opterećenja, programiranje pauza i odmora, ali i za profesionalnu selekciju u zanimanjima gdje se od pojedinca očekuje posebna izdržljivost. Na primjer, rad vojnika na terenu, vatrogasaca ili rudara zahtijeva poseban pristup jer su opterećenja daleko veća nego u uredskom poslu.
Energetska potrošnja – ključ za procjenu rada
Energetska potrošnja čovjeka u toku dana varira u velikom rasponu. U mirovanju ona iznosi 4–6 kJ/min, dok se kod izrazito teškog fizičkog rada može popeti na 50–80 kJ/min. Upravo na osnovu ove potrošnje moguće je klasifikovati rad:
-
Lak rad: 10,9–15,5 kJ/min
-
Umjeren rad: 15,5–20,5 kJ/min
-
Težak rad: 20,5–26,0 kJ/min
-
Vrlo težak rad: 26,0–32,7 kJ/min
Ova klasifikacija se prvenstveno odnosi na dinamički rad koji uključuje velike mišićne grupe, poput hodanja, trčanja, nošenja tereta ili rada sa alatima u aerobnim uslovima. Međutim, treba imati na umu da ista količina utrošene energije ne znači i isti doživljaj napora kod različitih ljudi. Na primjer, fizički spremna osoba od 25 godina doživjet će isti posao znatno lakše nego neko ko ima 55 godina i nije u treningu.
Subjektivni doživljaj i individualne razlike
Napor koji rad zahtijeva ne zavisi samo od brojki, već i od psihofizičkog stanja čovjeka. Dvoje ljudi mogu obavljati isti posao, trošiti sličnu količinu energije, a opet ga potpuno različito doživljavati. Jedan će osjećati lagani umor, dok će drugi biti iscrpljen. Faktori koji utiču na to su: pol, starosna dob, kondicija, ali i motivacija.
Mnogi radnici često kažu da im posao lakše „pada“ kada rade u društvu, dok im isti posao u tišini i samoći djeluje iscrpljujuće. Ovo je primjer kako i psihološki faktori utiču na percepciju fizičkog rada.
Primjeri iz prakse
Zamislimo dva radnika u magacinu. Prvi je visok 190 cm i bez problema dohvaća police koje su na 2,5 metara visine. Drugi je visok 170 cm i za isti posao mora koristiti stolicu ili skakati da bi dohvatio gornje police. Iako rade isti posao, za drugog radnika je opterećenje znatno veće. Ovo pokazuje koliko su antropometrijske osobine (visina, težina, proporcije tijela) presudne u procjeni težine rada.
Sličan primjer možemo pronaći i kod poljoprivrednih radova. Stariji ljudi često kažu da im „motika nije bila teška kad su bili mladi“. To nije samo izreka, već činjenica – s godinama opada i maksimalni aerobni kapacitet, a time i sposobnost da se izdrži intenzivan fizički rad.
Faktori koji određuju težinu rada
Osim same energetske potrošnje, u obzir se uzimaju i drugi elementi:
-
Morfološki i antropometrijski zahtjevi (visina, težina, dužina ruku i nogu)
-
Snaga mišića i nivo treniranosti
-
Funkcija kardiovaskularnog i respiratornog sistema
-
Radna sredina (temperatura, vlaga, buka, ventilacija)
-
Psihološki zahtjevi (odgovornost, pažnja, stres)
Na primjer, fizički rad u toploj i zagušljivoj hali uvijek će biti teži nego isti rad u klimatizovanom prostoru. Ovdje ne dolazi do većeg utroška energije, ali dolazi do bržeg zamora zbog otežane termoregulacije organizma.
Klasifikacija prema potrošnji kiseonika
Fizički rad se može podijeliti i prema tome kako organizam koristi kiseonik:
-
Lak rad – potrebe i snabdijevanje kiseonikom su u ravnoteži
-
Umjeren rad – počinje anaerobno, a zatim prelazi u stabilnu aerobnu fazu
-
Težak rad – anaerobni produkti se akumuliraju i metabolišu tek nakon završetka rada
-
Vrlo težak rad – organizam je blizu granice maksimalnog aerobnog kapaciteta i brzo dolazi do prekida rada zbog nagomilavanja laktata
Procjena prema maksimalnom aerobnom kapacitetu (MAK)
-
Lak rad: do 25% MAK
-
Umjeren rad: 25–50% MAK
-
Težak rad: 51–75% MAK
-
Vrlo težak rad: preko 75% MAK
Kratka anegdota
Jedan stari rudar iz Breze je često govorio: „Kad sam bio mlad, mogao sam raditi dvije smjene zaredom, a da me ni kičma ni ruke ne bole. Danas, kad zakucam dva čavla kod kuće, žena mi donosi aspirin.“ Ova anegdota možda zvuči šaljivo, ali savršeno ilustruje kako fizička spremnost, godine i dugogodišnje izlaganje naporu mijenjaju percepciju težine rada.
Ukratko, procjena težine fizičkog rada nikada ne smije biti univerzalna, već se mora prilagođavati čovjeku, njegovim mogućnostima, radnim uslovima i okolnostima. Samo takvim pristupom moguće je očuvati zdravlje radnika, spriječiti prekomjerni umor i postići optimalne rezultate u poslu.
