Istraživanja

Izloženost UV zračenju i posljedice na kožu i oči: Kriteriji za priznavanje oboljenja

Maligna oboljenja kože izazvana ultraljubičastim (UV) zračenjem predstavljaju ozbiljan problem u radnoj medicini, naročito kod osoba koje su duži niz godina radile na otvorenom ili bile izložene vještačkim izvorima zračenja. Posebno su rizični sektori kao što su građevinarstvo, poljoprivreda, metaloprerađivačka industrija (zavarivanje), solariji i laboratorije s UV lampama. Profesionalno priznanje malignih oboljenja kože, poput nemelanomskog raka ili malignog melanoma, vrši se kada su promjene locirane na otkrivenim dijelovima tijela – licu, vratu, rukama – i kada postoji jasna veza između izloženosti UV zračenju i profesionalne aktivnosti.

Oštećenja oka – akutni foto-kerato-konjuktivitis (snežno sljepilo)
Etiologija ovog poremećaja vezana je za UV-B spektar, najčešće kod varioca, iako ga mogu izazvati i reflektujući snijeg, pijesak ili voda. Patogeneza uključuje površinsko oštećenje epitela rožnjače i zapaljenje konjuktive, što izaziva bol, osjećaj stranog tijela, fotofobiju i suzenje. Iako promjene spontano regrediraju za nekoliko dana, neadekvatna zaštita oka može dovesti do hroničnih problema ili ponavljanja stanja.

Ubrzano starenje očnog sočiva i nastanak katarakte
Dugoročna izloženost UV-A zračenju dovodi do oksidativnog stresa i kumulativnog oštećenja leće, uzrokujući mutaciju proteina u sočivu i formiranje zamućenja, što dovodi do katarakte, vodećeg uzroka sljepila u svijetu.

Pterigijum i karcinom spongioznih ćelija konjuktive
Hronično UV izlaganje doprinosi nastanku fibro-vaskularne mase (pterigijuma), koja može prelaziti na rožnjaču i ometati vid. U težim slučajevima, ova lezija može preći u karcinom konjuktive, naročito kod osoba koje dugo borave u tropskim klimatskim uslovima ili rade u industrijama s visokim zračenjem.

Dejstvo na genetski materijal i mogućnost kancerogeneze
Fotohemijske modifikacije DNK predstavljaju temeljni mehanizam UV-indukovane kancerogeneze. UV zraci oštećuju DNK, dovode do nastanka timin-timin dimerâ, mutacija, hromozomskih aberacija i apoptoze. Dugotrajna izloženost povećava rizik od pojave malignih bolesti kože. Dodatno, UV zračenje može reaktivirati skrivene viruse, uključujući onkogene viruse, poput HPV-a, ili doprinijeti replikaciji virusa HIV-a, što dodatno pogoršava imuni status izložene osobe.

Mjere zaštite
Primjena zaštitnih preparata na koži koji apsorbuju UV zrake, nošenje zaštitnih naočara s UV filterima, maski i odjeće otporne na zračenje, postavljanje ekrana između radnika i izvora zračenja, kao i skraćivanje vremena ekspozicije, predstavljaju osnovne mjere prevencije. Važnu ulogu igraju i edukacija radnika, selekcija zaposlenih koji nemaju kontraindikacije za rad s UV zračenjem (poput osoba sa očnim ili neurološkim oboljenjima), te redovni medicinski pregledi.

Oštećenja izazvana UV zračenjem već se nalaze na listi profesionalnih bolesti u mnogim zemljama, što omogućava pristup pravnoj i zdravstvenoj zaštiti. Liječenje uključuje rehidraciju, primjenu antiinflamatornih lijekova, vitaminskih preparata, kao i specifične mjere kod oštećenja oka, poput hladnih obloga, nošenja tamnih naočara i mirovanja u tamnoj prostoriji.

Infracrveno (IC) zračenje i dodatni rizici
IC zračenje, koje se nalazi između mikrotalasa i vidljive svjetlosti, proizvodi se vibracijom i rotacijom molekula u tijelima koja su zagrijana iznad apsolutne nule. Ovo zračenje, podijeljeno u tri spektra (IC-A, IC-B, IC-C), emituje se iz industrijskih peći, zavarivača, laserskih uređaja i sunčevih zraka. Iako manje opasno po DNK u poređenju sa UV zračenjem, hronično IC zračenje može izazvati lokalna toplotna oštećenja kože i očiju, isušivanje sluznice, hronične upale i pregrijavanje organizma. Precizna mjerenja zračne snage (W/m²) i ekspozicije (J/m²) koriste se za procjenu rizika na radnom mjestu.

U savremenoj praksi radne zaštite, integracija UV i IC zaštite u zdravstveno-bezbjednosne protokole postaje obavezna. S obzirom na rastući broj prijavljenih slučajeva UV-indukovanih oboljenja, očekuje se sve više zahtjeva za priznavanje ovih bolesti kao profesionalnih. Edukacija, rana dijagnostika i kontinuirani monitoring izloženosti ključni su koraci u očuvanju zdravlja radnika.

Povezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button