Ivana živi sama u podnožju planina u Srbiji, bavi se uzgojem koza i proizvodnjom svježeg sira: “Voljela bih osnovati porodicu”

Ivana živi u malom zaseoku, smještenom u podnožju jednog od najljepših planinskih masiva u Srbiji. Okružena netaknutom prirodom i svježim zrakom, njena svakodnevica je ispunjena brigom o stadu koza, izradom svježeg sira i svakodnevnim poslovima na farmi. Njen život nije uvijek bio lak, no Ivana je, uz snagu koju joj je priroda dala, izgradila život u kojem se osjeća ispunjeno, ali i pomalo usamljeno.
Njeno djetinjstvo bilo je ispunjeno teškim trenucima. Ivana je odrasla bez roditelja, u domu za djecu. Bez roditeljske ljubavi i njege, suočavala se s mnogim teškoćama, ali nije odustajala. “Bilo je to teško razdoblje. Nikada nisam osjetila sigurnost roditeljskog doma, a često su me pratili osjećaji tuge i usamljenosti”, prisjeća se Ivana, gledajući prema planinama koje su joj bile utočište u teškim trenucima. Uprkos svemu, naučila je biti snažna i samostalna, tražeći podršku u malim stvarima i ljudima koji su joj pomogli na tom putu.
Odmalena je morala biti odgovorna za sebe, što ju je naučilo kako preživjeti i snalaziti se u životu. U domu je naučila osnovne životne vještine, ali i vrijednosti poput hrabrosti, strpljenja i borbenosti. “Nisam imala roditeljsku podršku, ali naučila sam biti neovisna i boriti se za svoje mjesto u svijetu. Život u domu nije bio lak, ali me učinio jačom i sposobnijom da idem naprijed”, priča Ivana sa smirajem u glasu.
Nakon što je napustila dom, odlučila je vratiti se u svoju rodnu regiju, gdje su je prihvatili i podržali ljudi iz okolnih sela. Ubrzo je pronašla mir u životu na farmi, gdje je posvetila svoje vrijeme uzgoju koza i proizvodnji sira, tradicionalnog proizvoda ove regije. Njen sir je poznat u okolini, a svaki posjetitelj njene kuće ima priliku probati proizvod koji je nastao s puno ljubavi i pažnje.
Za Ivanu, koze nisu samo životinje s kojima dijeli svoju svakodnevicu. One su postale njezini najvjerniji prijatelji, a rad s njima pomaže joj da se osjeća povezano s prirodom. “Koze su posebne, pružaju mi mir i osjećaj sigurnosti. S njima osjećam da imam kontrolu nad svojim životom”, objašnjava Ivana dok se smiješi svojim kozama koje je svakodnevno hrani.
No, iako voli svoj život u planinama, Ivana priznaje da joj nešto nedostaje. “Voljela bih osnovati porodicu. Imati djecu, možda i nekog partnera s kim bih mogla dijeliti sve ovo što sam izgradila”, kaže, gledajući prema zelenim padinama planine koje se uzdižu iznad njenog doma. Ivana osjeća da bi upravo ovdje, okružena prirodom i ljubavlju koju ima prema svom životu, bilo idealno odgajati djecu.
Njezina želja za porodicom nije samo želja za ljubavlju, već i za stvaranjem nečega trajnog, nečega što bi povezalo njen svijet sa svijetom drugih. Njen san nije samo o osnivanju porodice, već o tome da stvori toplu, sigurnu oazu ljubavi i zajedništva, gdje bi mogla podijeliti sve ono što je naučila i izgradila.
Ivana je simbol žene koja je kroz životnu borbu izgradila svoju snagu i samostalnost, a ipak nije izgubila vjeru u ljubav i porodicu. Iako je danas sama u svojoj kući, pod planinama, ona se nada da će jednog dana pronaći nekog tko dijeli njene vrijednosti i ljubav prema jednostavnom, ali ispunjenom životu u prirodi.
Dok god se bavi farmom i uživa u svojim kozama i svježem siru, Ivana sanja o budućnosti, u kojoj će njezin dom biti ispunjen smijehom djece i ljubavi koja dolazi s pravim partnerom. “Znam da je ljubav moguća, i vjerujem da će jednog dana moj san o porodici postati stvarnost”, zaključuje Ivana sa nadom u očima.