Margarin je godinama promovisan kao zdravija alternativa maslacu, posebno u vrijeme kada su zasićene masti bile na lošem glasu. Međutim, iza te slike često se krije dosta toga što prosječan potrošač ne zna.
Osnovne sirovine za proizvodnju margarina su biljna ulja poput sojinog, palminog ili kokosovog ulja, a ponekad se koriste i druge masnoće. Sama proizvodnja podrazumijeva kompleksan industrijski proces. Ulja se prvo rafinišu, pri čemu se uklanjaju prirodne arome, boja i vitamini. Nakon toga slijedi hidrogenizacija, proces u kojem se ulja pretvaraju u čvršći oblik, čime se dobija željena tekstura margarina. Tokom tog procesa mogu nastati transmasne kiseline koje u većim količinama mogu imati negativan uticaj na zdravlje, posebno kada je u pitanju srce i krvni sudovi.
Iako mnogi proizvođači danas smanjuju udio trans masti u margarinu ili ih potpuno uklanjaju, važno je čitati deklaracije i birati proizvode s jasnim informacijama o sastavu. Da bi se nadoknadilo ono što se izgubi u rafinaciji, u margarin se često dodaju sintetički vitamini, arome i boje kako bi krajnji proizvod ličio na maslac, barem po izgledu i ukusu.
Iako neki potrošači margarin i dalje koriste svakodnevno, važno je znati da postoje zdravije alternative, posebno kad su u pitanju prirodna, hladno cijeđena biljna ulja. Maslinovo ulje, naročito ekstra djevičansko, smatra se jednom od najboljih opcija jer sadrži visok udio nezasićenih masnih kiselina. Osim njega, kvalitetna su i ulja poput bundevinog, orahovog, lanenog, suncokretovog i repičinog, naravno, ako nisu pregrijavana.
Ulje koje se zagrijava iznad tačke dimljenja postaje štetno jer tada dolazi do razgradnje masnih kiselina i stvaranja neželjenih spojeva. Važno je i kako se ulje koristi prilikom kuhanja. Mnogi ljudi greškom koriste kvalitetna ulja za prženje na visokim temperaturama, čime se gubi njihova hranjiva vrijednost. Najbolje je koristiti maslinovo i druga osjetljiva ulja za salate ili kuhanje na nižim temperaturama. Za prženje, bolje je koristiti stabilnije masnoće koje se teže raspadaju.
Kada je riječ o izboru između maslaca i margarina, bitno je istaći da ni jedan ni drugi nisu idealni ako se koriste u prevelikim količinama. Maslac sadrži zasićene masti koje treba unositi umjereno, dok margarin može sadržavati industrijski prerađene masti koje, ako nisu pažljivo kontrolisane, mogu biti problematične za zdravlje.
Kao i u svemu, ključ je u balansu i informisanosti. Nema potrebe za strahom ni od jedne ni od druge opcije, ali je dobro biti svjestan šta tačno unosimo u organizam. Čitanje deklaracija, izbjegavanje proizvoda sa nejasnim sastavom i umjerena upotreba masnoća najbolji su način da sačuvamo zdravlje. Industrija hrane se stalno razvija i danas postoji mnogo zdravijih opcija, samo ih treba znati prepoznati.
Dodatno, margarin je često obogaćen transmastima kako bi imao duži rok trajanja, a te transmasne kiseline su povezane sa povećanim rizikom od upalnih procesa u tijelu, povišenog LDL (lošeg) holesterola i smanjenog HDL (dobrog) holesterola. Ove promjene mogu dugoročno doprineti razvoju kardiovaskularnih bolesti. S druge strane, zasićene masti u maslacu, iako se dugo demonizirale, danas se sve češće smatraju manje štetnim ukoliko se unose u okviru uravnotežene ishrane i u umjerenim količinama.
Također, vrijedno je napomenuti da margarin može sadržavati i emulgatore, konzervanse i druge aditive koji nisu neophodni za zdravlje, već služe da poboljšaju teksturu i trajnost proizvoda. Ovi sastojci mogu dodatno opteretiti probavni sistem ili čak imati uticaj na metabolizam. S druge strane, prirodni maslac, iako bogat zasićenim mastima, sadrži i vitamine topljive u mastima poput vitamina A, D, E i K2, koji su važni za imunitet i zdravlje kostiju.
Za one koji traže najbolje od oba svijeta, dostupni su i proizvodi poput ghee maslaca – pročišćenog maslaca bez mliječnih proteina i šećera – koji kombinuje stabilnost na visokim temperaturama i nutritivne benefite maslaca. U svakom slučaju, nijedna namirnica nije “zabranjena”, već je bitno da je upotrebljavamo svjesno, u skladu sa potrebama tijela i općim načinom života.
Zaključno, ono što najviše utiče na zdravlje nije samo izbor između margarina i maslaca, već ukupna kvaliteta i raznovrsnost prehrane, kao i stil života – uključujući redovnu fizičku aktivnost, dovoljan unos vode, smanjenje stresa i kvalitetan san. Svaki od ovih faktora može pojačati ili umanjiti uticaj masti koje unosimo, pa je za održavanje zdravlja neophodan holistički pristup.
