Hronična akustička trauma spada među najčešća profesionalna oštećenja zdravlja i predstavlja ozbiljan rizik za svakoga ko duže vrijeme radi u bučnom okruženju. Za razliku od nagle, akutne traume (npr. nakon eksplozije ili pucnja), ova bolest se razvija postepeno, često neprimjetno, dok ne postane trajna. Stručnjaci procjenjuju da milioni radnika širom svijeta trpe određeni stepen oštećenja sluha upravo zbog prevelike izloženosti buci.
Koliko je buka opasna?
Zvuk se mjeri u decibelima (dB). Normalan razgovor ima oko 60 dB, saobraćajna gužva oko 85 dB, dok bušilica ili motorna testera prelaze 100 dB. Već na buci jačoj od 85 dB, dugotrajno izlaganje bez zaštite može izazvati oštećenje sluha. Rad u okruženju sa 90 dB ili više (što je uobičajeno u rudnicima, željezarama, kamenolomima ili avio-industriji) predstavlja ozbiljan rizik.
Da ilustriramo – zamislite da cijeli dan provedete pored mašine koja proizvodi buku jednaku onoj kada stojite pored polijetanja aviona. Nakon nekoliko sati, uši vam „zvone“, a sutradan osjećaj kao da imate vatu u ušima. Taj osjećaj može proći nakon odmora, ali ako se ponavlja iz dana u dan, oštećenje postaje nepovratno.
Kako nastaje oštećenje sluha?
Unutrašnje uho sadrži delikatne dlačaste ćelije koje pretvaraju zvučne talase u nervne impulse. One su toliko osjetljive da i najmanja oštećenja mijenjaju našu percepciju zvuka. Dugotrajna buka iscrpljuje i uništava te ćelije, a one se, za razliku od nekih drugih ćelija u tijelu, ne obnavljaju.
Prvi znakovi problema pojavljuju se kod visokih frekvencija – osoba počinje lošije da čuje šapat, ženske ili dječije glasove. Vremenom se smanjuje sposobnost razumijevanja razgovora u bučnom okruženju, a jedan od čestih pratilaca je i zujanje u ušima (tinitus). U uznapredovaloj fazi, čak ni glasni razgovori nisu dovoljno jasni, što značajno utiče na kvalitet života.
Simptomi na koje treba obratiti pažnju
-
slabiji sluh za visoke tonove (ptičiji pjev, ženski glasovi)
-
često traženje da sagovornici ponove rečenicu
-
osjećaj pritiska ili zujanja u ušima nakon boravka u buci
-
povećana razdražljivost i slabija koncentracija
-
teškoće u komunikaciji, posebno u grupama
Da li je profesionalna gluvoća izlječiva?
Nažalost, hronična akustička trauma je nepovratna. Kada se jednom unište ćelije sluha, nema mogućnosti za regeneraciju. Slušni aparati mogu ublažiti problem, ali kod profesionalnih oštećenja njihov učinak je ograničen. Dobra vijest je da se oštećenje može spriječiti ako se reaguje na vrijeme.
Kako se zaštititi?
-
Zaštitna oprema: Čepići za uši i antifoni (slušalice za zaštitu sluha) moraju postati rutina, baš kao što je radnik na gradilištu obavezan nositi kacigu.
-
Pauze u radu: Na svakih sat ili dva potrebno je napraviti kraću pauzu u mirnom prostoru da se uši „odmore“.
-
Pametno korištenje muzike: Ako slušate muziku preko slušalica, pravilo „60/60“ je odlično – glasnoća do 60% i ne duže od 60 minuta u kontinuitetu.
-
Mjerenje buke: Poslodavci su zakonski obavezni da kontrolišu nivo buke i obezbijede adekvatne uslove rada.
-
Redovni pregledi sluha: Posebno važni za ljude koji rade u industrijama sa stalnom bukom. Rana dijagnostika može spasiti preostali sluh.
Kratka anegdota iz prakse
Jedan stari rudar iz Zenice ispričao je da je dugo ignorisao zujanje u ušima jer je mislio da je „to normalno“ poslije smjene. Tek kada je otišao u penziju i počeo provoditi više vremena sa unucima, shvatio je da ne čuje dobro njihove glasove. Rekao je: „Mašine sam čuo cijeli život, ali mi je žao što nisam na vrijeme shvatio da zbog njih neću čuti smijeh svojih unuka.“ Ova priča najbolje pokazuje koliko je važno razmišljati o posljedicama buke dok još imamo vremena da se zaštitimo.
Zaključak
Hronične akustičke traume predstavljaju „tihog neprijatelja“ našeg zdravlja. Bolest se razvija polako, bez drame, ali posljedice mogu biti trajne i ozbiljne. Prevencija je ključ – od nošenja zaštitne opreme do redovnih pregleda. Na kraju, naš sluh je dragocjen dar koji nam omogućava da čujemo glasove voljenih, muziku koju volimo i zvukove prirode. Ako ga izgubimo zbog nemara, povratka nema.
