U malom selu na rubu planine, daleko od gužve i modernih gradskih priča, živi čovjek koji je postao lokalna legenda. Njegovo ime je Milorad, ali svi ga zovu jednostavno Deda Voda. Razlog za taj neobični nadimak leži u činjenici da Milorad svakog dana popije čak 10 litara vode – i to već više od pola vijeka.
Na prvi pogled, priča zvuči gotovo nemoguće. Kako je moguće da neko unese toliko vode, a da pri tom živi potpuno normalno, pa čak i vitalnije nego mnogi mlađi ljudi? Upravo to je ono što ga čini fenomenom i razlog zbog kojeg su o njemu pisali i lokalni novinari, ali i istraživači koji su htjeli da otkriju njegovu “tajnu dugovječnosti”.
Ova priča nije samo o vodi, već i o životu jednog čovjeka koji je pronašao sopstveni ritam, svoje običaje i male rituale, pretvorivši ih u legendu koju i danas prepričavaju ljudi iz njegovog kraja.
Prvi gutljaji – kako je sve počelo
Milorad je rođen davne 1942. godine, u selu okruženom šumama i izvorima. Njegovo djetinjstvo bilo je skromno: zemljane kuće, miris svježeg hljeba iz krušne peći, i beskrajni dani igre u prirodi. Voda je tada bila nešto posebno – nije se pila iz flaša ili filtera, nego direktno s izvora, hladna, bistra i osvježavajuća.
Priča kaže da je još kao dječak uvijek tražio da mu natoče “još jednu čašu” kada bi se vratio s igranja. Dok su druga djeca jurila lopte, on je u rukama nosio drvenu čuturicu i svako malo zastajao da je napuni. Njegova majka se često šalila:
– “Milorade, sine, ti si više žedan nego volovi u štali!”
S vremenom, ta navika se pretvorila u svakodnevicu. Dok su drugi pili jednu do dvije čaše vode uz obrok, Milorad bi popio cijelu litru. Tokom ljeta, kada bi radio na polju, nije bilo neobično da u jednom danu isprazni cijelu kantu izvorske vode.
Mladić koji je uvijek nosio flašu
Kada je postao mladić i otišao u vojsku, njegove navike nisu se promijenile. Dok su vojnici na obuci dobijali po jednu čuturicu vode za cijeli dan, Milorad je uvijek tražio više. Ubrzo je postao poznat među saborcima kao “onaj što nikad nije sit vode”. Komandiri su ga zadirkivali, ali su se i čudili njegovoj izdržljivosti.
I dok su drugi posustajali na marševima, Milorad je koracao stabilno. Neki su čak govorili da ga upravo ta ogromna količina vode održava svježim i snažnim. Nakon vojske, kada se vratio u svoje selo, navika se nastavila – i vremenom postala njegov zaštitni znak.
Danas, Milorad ima više od 80 godina i i dalje pije nevjerovatnih 10 litara vode dnevno. Njegovi komšije pričaju da se svaki njegov dan može opisati kao mala ceremonija u čast vodi.
Ujutro, prije nego što pojede išta, on ustaje i pije litru hladne izvorske vode. Kaže da mu to “otvara oči bolje od kafe”. Tokom dana, gdje god da ide, uvijek nosi flašu od 2 litre – i nikada se ne odvaja od nje. Ljudi ga često viđaju kako sjedi ispred kuće, s osmijehom i velikom bocom pored sebe, kao da mu je to najvjerniji prijatelj.
U selu se prenose šale:
– “Ako Deda Voda dođe na svadbu, neće nestati vina, ali može nestati svih bokala sa stolova.”
– “Kad on krene na put, prvo pita: a ima li gdje dobar izvor?”
Djeca ga vole jer uvijek zna pričati priče, a on ih obavezno nudi gutljajem hladne izvorske vode – kao da im poklanja eliksir života.
Naučnici i doktori u čudu
Priča o Miloradu nije ostala samo na nivou sela. Kada su novinari prvi put čuli da postoji čovjek koji pije deset litara vode dnevno i pri tom izgleda zdravo i vitalno, odlučili su da provjere. Uskoro su došli i ljekari.
Ispitivanja su pokazala nešto nevjerovatno: uprkos tome što većina ljudi ne bi mogla podnijeti toliku količinu vode (jer može dovesti do tzv. “trovanja vodom” ili hiponatremije), Miloradovo tijelo se nekako prilagodilo. Njegovi bubrezi rade savršeno, srce mu je snažno, a krvna slika bolja od mnogih mlađih ljudi.
Ljekari nisu mogli dati jednostavno objašnjenje. Neki su rekli da se vjerovatno radi o posebnoj genetici, dok drugi misle da ga je tijelo tokom decenija naviklo na ovakve količine. Kako god bilo, on je postao primjer kako ljudsko tijelo može da se prilagodi nečemu što bi drugima bilo nezamislivo.
Miloradov dan uvijek počinje isto: litra vode čim otvori oči. Nakon toga, doručkuje nešto jednostavno – obično domaći sir, parče hljeba i paradajz iz bašte. Ali uz sve to, naravno, ide još pola litre vode.
Do podneva, već ima “iza sebe” 3 do 4 litre. Kada radi u bašti, stalno pravi pauze da popije po nekoliko čaša. Kaže da mu voda daje snagu da podigne motiku i izdrži sunce.
Uveče, kada ljudi obično popiju čaj ili čašu vina, on uzme veliku zdjelu vode i pije polako, kao da uživa u svakom gutljaju.
– “Neko uživa u rakiji, neko u kafi, ja u vodi. To mi je najljepši lijek i najčišća radost,” zna reći.
Anegdote i smiješne situacije
Kroz život, njegova navika dovela je do brojnih zanimljivih situacija.
Jednom prilikom je putovao autobusom do grada. Vozač je pravio pauzu tek svaka tri sata, a Milorad je već nakon sat vremena morao tražiti da stanu. Putnici su se smijali i govorili:
– “Pa, deda, ti popi pola Drine dok stignemo!”
Na svadbama i proslavama uvijek bi tražio bokal vode, dok su drugi pili vino. Kada bi ga pitali zašto ne pije alkohol, on bi odgovorio:
– “Rakija mi spali grlo, a voda mi ga mazi.”
Djeca u selu često se takmiče ko može popiti više vode, pokušavajući imitirati dedu. Ali niko nikada nije došao ni blizu njegovih količina.
Šta kaže nauka o tolikoj vodi?
Preporučena količina vode za odraslu osobu je 2 do 3 litre dnevno. Sve iznad toga može biti opasno, jer voda razrjeđuje natrijum u krvi. To stanje, poznato kao hiponatremija, može dovesti do vrtoglavica, slabosti, pa čak i ozbiljnih komplikacija.
Međutim, Milorad je izuzetak. Njegovo tijelo se godinama prilagođavalo, i danas funkcioniše savršeno. Ljekari i dalje povremeno dolaze da ga pregledaju, jer žele da shvate kako uspijeva. Njegov primjer se koristi i na fakultetima kada se govori o ljudskim adaptacijama.
Za Milorada, voda nije samo piće. Ona je dio njegove životne filozofije. On vjeruje da mu upravo voda daje dug život i zdravlje. Kada ga pitaju za tajnu vitalnosti, on odgovara jednostavno:
– “Čista voda, čist um i čist obraz. To su tri stvari koje čovjek mora da nosi kroz život.”
I zaista, on ne pamti kada je posljednji put bio bolestan. Kaže da se nikada nije prehladio duže od jednog dana, a doktora posjećuje samo kada treba da uradi preventivne preglede.
Danas, Milorad nije samo zanimljiv lik iz sela. On je inspiracija mnogima. Ljudi dolaze da ga posjete, da čuju njegove priče i da vide kako izgleda čovjek koji svakodnevno pije deset litara vode, a i dalje hoda uspravno i s osmijehom.
Djeca ga gledaju kao junaka, a mladi kao primjer da je jednostavan život često najbolji. U vremenu kada se ljudi truju brzim životom, stresom i nezdravim navikama, Deda Voda pokazuje da sreća može da bude u običnoj čaši hladne vode.
Priča o Dedi Vodi nije samo priča o čovjeku koji pije 10 litara vode dnevno. To je priča o tome kako čovjek može pronaći svoj put, svoju naviku i pretvoriti je u snagu. Njegov život je dokaz da legende ne moraju biti izmišljene – one se ponekad rađaju u malim selima, u liku običnog čovjeka koji je jednostavno drugačiji.
Milorad je danas simbol vitalnosti, jednostavnosti i ljubavi prema prirodi. Njegova priča nas uči da se vrijednost ne mjeri uvijek u onome što je moderno i skupo, nego često u onome što je najprirodnije i najdostupnije – u vodi.
I dok ga drugi zadirkuju i pitaju kako može da pije toliko, on se samo nasmije i kaže:
– “Lako, ljudi moji. Samo natočite i pijte. Voda je život.”
