Kada čujete izraz “brza hrana”, vjerovatno odmah pomislite na hamburger i pržene krompiriće. Tokom jedne godine, „prosječan“ čovjek unese u organizam oko 60 kilograma šećera, 30 kilograma masnoća, 50 kilograma bijelog brašna, 8 kilograma riže, 12 kilograma krompira i 2,5 kilograma sladoleda. Sve što čovjek pojede ostavlja tragove šljake u njegovom tijelu — posebno ako se hrani „normalno“.
Domaćica ulaže svaki mogući trud da pripremi nešto ukusno za cijelu porodicu. To je svakako pohvalan napor. Ipak, ne želim da narušim tu lijepu sliku. Međutim, sasvim je sigurno da se iza toga krije mnogo onoga što ona nije namjeravala — niti bi svjesno ponudila svojoj porodici. Svaka domaćica priprema hranu s ciljem da njeni najmiliji budu dobro nahranjeni i zdravi. Ali šta se dešava kada dobra kuharica nema pojma o skrivenim otrovima u svakodnevnom hljebu?
Želite li zaista znati šta će se dogoditi? Nalazite se u opasnosti da shvatite kako neke namirnice više nećete htjeti konzumirati — i to samo kako biste sebi osigurali zdraviji, vitalniji život.
Vrijeme je da razjasnimo i otkrijemo istinu. Čovjek je jedino biće na planeti koje prvo „ubije“ svoju hranu kuhanjem ili pečenjem, zatim je soli – i tek tada jede. Jedino stvorenje koje i u odrasloj dobi nastavlja piti mlijeko. Kada čovjek živi u sukobu sa sopstvenim zdravljem, nije čudo što umire prerano.
Pored toga, među nama ima i onih koji, fanatično štedeći vrijeme, samo otvore gotovu hranu i ubace je u mikrotalasnu pećnicu. To, zapravo, nije nikakva ušteda vremena – jer će vas na kraju koštati dijela vašeg života.
Postoje brojne varijacije ovog obrasca. Sve to već znate — zahvaljujući reklamama na televiziji. Ali da li vam je iko ikada pokazao šta se stvarno dešava s običnim namirnicama i njihovim sastojcima nakon što ih termički obradimo?
„Hrana za pse je bolja!“ Danas je gotovo nemoguće izbrojati svu djecu rođenu s urođenim malformacijama. Svjetska zdravstvena organizacija je prije nekoliko godina objavila studiju o 33 najrazvijenije industrijske zemlje i ključnim zdravstvenim pokazateljima.
Po dužini očekivanog životnog vijeka, Sjedinjene Američke Države zauzimaju 25. mjesto. U 24 zemlje svijeta ljudi žive duže nego u SAD. Po stopi preživljavanja novorođenčadi, SAD se nalazi na 23. mjestu. Dvadeset dvije zemlje pružaju svojim bebama veće šanse da prežive prvu godinu života. Kada je riječ o profesionalnim bolestima, SAD je na posljednjem mjestu.
Zašto? Jer Amerikanci u ishrani imaju posebno veliki deficit minerala. Još prije mnogo godina, Ministarstvo poljoprivrede i stočarstva je savjetovalo farmere da od samog početka obezbijede svoju stoku protiv bolesti kao što su Alzheimer, reumatoidni artritis, dijabetes, začepljenje krvnih sudova i bolesti srčanog mišića — kako ne bi doživjeli brzi bankrot.
Prije oko 50 godina, mnogi farmeri su shvatili da mineralne soli u stočnoj hrani mogu zaštititi njihovu stoku od raznih bolesti. U to vrijeme bilo je uobičajeno vidjeti ovce koje su zaboravile kako se pase, konje s dijabetesom koji su padali u komu i ugibali, svinje s tako uznapredovalom osteoporozom da bi im zadnje noge pucale tokom parenja. Sve to bilo je svakodnevna pojava.
Kasnije su farmeri saznali kako da stoku zaštite: obogaćivanjem stočne hrane prirodnim vitaminima i biljnim mineralima visoke bioraspoloživosti.
Znate li koliko se djece u SAD-u rađa s urođenim manama? Omjer je 1:5.000. Kod stoke taj omjer iznosi 1:500.000. Dakle — sto puta povoljnije! Ključ? Hrana za pse koju proizvodi „Health Packing Company“ obogaćena je sa 40 prirodnih biogenih minerala. Hrana za laboratorijske životinje standardno sadrži oko 28 mineralnih dodataka.
Idite sada do najbliže trgovine i pogledajte sastav hrane za bebe na konzervi. Nećete naći nijednu s više od 12 minerala. Zabrinjavajuće, zar ne?
Kada ste posljednji put vidjeli bolesnog psa na televiziji? A da vidite bolesno dijete, dovoljno je da posjetite školsko dvorište — srest ćete ih mnogo! Djeca koja kašlju, šmrcaju, povraćaju, plaču… Prije nego i odrastu, već su predodređena za bolesti i degeneraciju. Mnogima se spolja ništa ne vidi, ali imaju problema s koncentracijom, hiperaktivnošću – ili s oboje.
Ako želimo da našoj djeci ponudimo zdraviju budućnost kroz odgovarajuću ishranu, ne smijemo zaboraviti da buduće majke moramo opskrbiti prirodnim vitaminima i biljnim mineralima još prije nego postanu trudne.“
(dr Jackson Stockwell)
Po mom mišljenju, prirodna ishrana bogata mineralima jedini je pravi korak naprijed u kulturi ishrane. Trebali bismo razviti svijest da neku namirnicu smatramo poželjnom samo ako sadrži visok udio prirodnih minerala – a ne samo ako nas privlači njen okus.
